što sam uradila

Lakše ti je mene ocrniti nego priznati postojanje samouništavajuće bombe na kojoj ćeš se i ti jednog dana u komadiće razletiti.
 
Htio si harmoniju. To je jednostavna priča koju grade dvoje ravnopravnih. To je razumijevanje i otvorenost u konačnici. To je poštivanje i povjerenje. To je sreća, naprosto sreća koja čeka dvoje mudrih i strpljivih koji će znati uživati jedno u drugom.
Zamisli koliko si u svom svijetu daleko od poimanja takvih dvoje..sam optužuješ, sam slažeš priču..sam opraštaš..sam se kaješ..sam opet počinješ.
  
Kukavica si prijatelju daleki. Napadaš, ne čekaš odgovor. To ti omogućava ponovni dolazak, ponovni napad a ja sam ta koja bi trebala dočekati tvoj obnovljeni bijes. U tvojoj ludoj glavi kriva sam za mnogo što, eto kriva nek budem do kraja. Jesam, da, sve si dobro izmislio, sve točno umislio. Problem je samo što takve situacije kakve ti umišljaš teško da uopće postoje, teško da se i za koga može pomisliti ono što ti pomišljaš za mene.
 
Osudio si me da se hladim, te da sam drukčija bila na početku.
Ohladila sam se, ako je to uopće moguće od tebe. Točnije je zapravo da sam ljuta, bijesna čak i prilično razočarana.
Imao si pravo, postoje drugi ljudi, posve drukčiji od onih koje sam do sad upoznala. I to si mi dokazao.
Hvala ti na tome, bit ću opreznija ubuduće.

harmonija je utopija, diktatura je najdemokratskije uređenje...budi diktator.

da se ugledam na tebe..taman posla..ugledat ću se na sebe

da, ugledaj se na mene. najbolji mogući savjet koji ćeš u životu dobiti...

je, ovaj virtualni svijet nam daje bezbrojne mogućnosti, ali i nedostatke ...jasno mi je koliko nesporazuma može nastati baš ovdje, u virtuali... živ razgovor je ipak živ razgovor... no i on se nekad zakomplicira, ako se ljudi ne slušaju, već razmišljaju o onome što će oni reći, a uopće ne čuju drugu osobu što im govori ... teško je, kako ne! prošla sam to tisuću puta...

sreca nasa koliko i nesreca da sve toliko brzo ,mozemo ovdje prozivjeti
:-) nekada bi za sve to trebale godine... zamisli tek onda uzaludnog i davno potrosenog vremena ?

nadovezala bih se na shadow pa nastavila da ovaj virtualni svijet ima mnoge nedostatke..uglavnom su muškog roda:)

daj daj no.... mislim to stvarno ima veze mi smo krivi za sve.. da da :-)) zanimljivo ... i vrlo usko gledanje...
:-)

jebi ga, ironična sam i tako se neki vrag u meni cereka..bar nešto od sveg:)

prorodna ljudska reakcija zar ne? da umanjuje eventualni stupanj vlastite krive procjene i za to okrivi onu drugu stranu a ako ne bas tu stranu onda bar cjelokupnu drugu stranu :-PPPP
isoliona sreco moja.. ljubi te vragec to i dalje stoji al to ne znaci da te ne mrem malo korbacem po guzi opalit kad si mi ovak u bedari kaj ne? :-)))

prorodna=prirodna :-))

eh, "familiarity breeds contempt"... događa se, još uvijek daleko bolje od čekanja uz mirise koromača...hrabro samo.

pike, za tebe znam da si u bedari, ali ovaj vragec samo podjebava, naučen na sve vrag jedan:)))

"Iso...", ironija ponekad izliječi sarkazam :) jer je lakša i probavljivija :) prema tome, pucaj ono kaj tebe puca i ispucat ćeš to van :)

ma čovjek me izvrjeđao..a ja uvredljiva:))

samo nemoj postati cinik... to je najgora vrsta ljudi.. jer njima su svi drugi krivi za sve a oni jadni nikad za nist.. al eto takva im bed karma pa kuze kak sve oko njih ne valja nist..
heh kaj filozofiram, evo nec uvise ... probat cu obecati :-))

pokaži mi onog tko je imun na uvrede :))))) nemoguće :)

Stvar je kod uvreda da onaj koji ih prosipa najčešće ih nije svjestan..samo iskazuje svoj sumnjičav stav

sumnja je možda dokaz nesigurnosti... sumnjom se provjerava kod drugog jesmo li u pravu što sumnjamo ili ne trebamo sumnjati :) ajde, glavu gore i sutra je novi dan :)

svoj sumnjicav stav .... ili iskazuje svoju nesigurnost ... time sto se putem uvreda upucenih drugoj strani pokusava sam svoje greske i strahove opravdati?

ej ne brini..ja sam još uvijek na mjestu:))

da vragec, pogodio si..ah, dečki su tako nježna stvorenjca:)

Isolina, zaboravi oprez :-)). Jer svaku puta radimo jednu potpuno novu grešku :-)).

Isolina, mislim da ova pisana komunikacija može biti daleko kvalitetnija nego u realnom životu. Tekst možeš ponovno pročitati i nakon toga možda uvidjeti da i nije tako uvredljiv ili da uopće nije uvedljiv. Mi ga interpretiramo i otkrivamo u njemu ono što možda i nije bila intencija pisca.

Na kraju krajeva uvijek postoji i mogućnost novih pitanja i odgovora.