ništa i svašta

Sjećate li se onih vremena kad see primalo u upionire, kad su se za taj dan radila slavlja, pa rođendani druga Tita, dan oslobođenja i svi ostali dani u godini kad nismo mislili hoćemo li svratit sa radnog mjesta sa knjižicom u ruci, kad su nedjeljom obitelji bile zajedno na ručki, dok je vlado jogoslavenski rock, t trgovinama nije biloo svega kao danas, bila je pašteta u masnom papiru, parizer salama, a prodavačice su sve cijene znale napamet :), i kad smo isto kao i danas životarili od prvog do prvog, ali bili smo zadovoljniji sretniji, družili smo se na izletima, proslavama... ne nisam jogonostalgičar, brine me ova informatizacija koja je podigla našu ljudsku razinu informiranosti u tolike visine da to nije niko mogao ni predvidjeti. Umjesto tadašnjeg čitanja slobodne, danas cure i momke ljudi traže preko intereta i to je sasvim normalno. Prije je to bilo nezamislivo.
Komunikacija je dosegla takve uspone da se čujemo i iz nadaljed zemljskog kuta, a što nam to vrijedi kad su ljudi od ljudi postali stranci, facebook je postao mjesto okupljenja i ćakula, sve iz naslonajča, pa da svijet od nas sviju želi napraviti invalide koji neznaju komunicirati nikako nego preko tipkovnice, ako treba sastaviti 2 rečenice blagajnici u trgovini kad idemo po kruh postaje problem, neznamo, tražino slova koja ćemo tipkati.
 
Nije moja stvar svrnem se tako ponekad na današnji svijet i mogu zaključiti da smo svi skupa otišli u 3 P.M. Napisano velikim slovima.

sjećamo

aha cigo, ovo bi se moglo okarakterizirat i kao nevoljenje
neovisne a za to se jos uvijek moze najebat

čekaj dok prođe ova demokracija, pa da opet živimo kao ljudi!