vita brevitas, ars longa

Prema Grguru Velikom oholost se smatra "kraljicom grijeha", "korijenom svakog zla" i početkom svakog grijeha, a predstavlja lažno veličanje samoga sebe i posstavljanje sebe za središte. Razlikuje se od od zdravog samopoštovanja i istinskog ponosa što smo stvoreni "na sliku i priliku Boga". S ohološću je povezana sujeta (taština) ili neispravno procjenjivanje samog sebe i svojih dostignuća, što se može očitvati u nečijem upinjanju da dokaže svoju uzvišenost ili da zadobije odobravanje drugih. Oholost je gotovo uvijek povezana s osjećajem vlastite superiornosti i kompleksom više vrijednosti. Međutim, kompleks više vrijednosti često predstavlja odraz dubokog osjećaja inferiornosti. Serotonin ima važnu ulogu u doživljavanju vlastite vrijednosti, ponosa, samosvijesti, samopoštovanja. Bilo bi apsurdno sugerirati da u mozgu postoji centar za ponos i samosvijest, ali je sigurno da je smanjeno samopoštovanje povezano sa smanjenom serotoninskom aktivnošću, prije svega u neuronalnim krugovima koji povezuju frontalni korteks - bazalna ganglija - talamus - frontalni korteks. Primjena SIPPS-a  (Selektivni Inhibitori Ponovne Pohrane Serotonina), može povećati osjećaj samopoštovanja. U depresiji je samopoštovanje smanjeno, a u maniji je prisutna hiperinflacija samopoštovanja, koje se fenomenološki može očitovati i kao oholost. Narcistički poremećaj osobnosti također karakterizira hiperinflacija samopoštovanja i oholosti.
Rezimirat ću, oholost se dade liječiti, farmakološki, psihoterapeutski, ali navažnije je ne stvarati stigmu i još važnije je prepoznati tu manifestaciju kao prolazni, ali reverzibilni poremećaj.
 

super, a što je antagonizam oholosti?

tako je, svi na psihijatriju....čvokajmo serotonin i ne moramo spavati :))

tko je grgur veliki?

al ste dlanovi, baš vam hvala...