PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Imala sam sreću. „Sve što treba da znam naučila sam još u vrtiću.“ Tada sam se prvi put zaljubila, nesretno. Vjerovali ili ne, dobro se sjećam toga iako inače imam slabo pamćenje. Mogla bih tog dječaka pokazati na slici. I otada se ništa nije puno promijenilo. Točno znam u koga sam bila zaljubljena u prvom osnovne pa u trećem, i petom… Sjećam se prvog „pravog“ poljupca i svega što je slijedilo, nešto prije, nešto kasnije… Ali ono što je uvijek uslijedilo, bio je nesretan kraj svake moje zaljubljenosti, bez obzira je li početak bio sretan ili gotovo da ga nije ni bilo. I svaki put sam duboko patila, ponekad gotovo nepodnošljivo. Oporavljala se kao što se oporavlja nakon duge i teške bolesti. A onda se opet zaljubljivala, s novom nadom i novim razočaranjem. Koliko god puta se priča ponovila, svaki put bih podlegla nekom novom izvoru zaraze, zaljubljivala se u nečije oči, glas, osmijeh, duhovitost, ruke… I nikako da steknem otpornost, a cjepivo ne postoji. Ali ne žalim se. Jer, kao što rekoh, sve sam naučila još u vrtiću. Da je biti zaljubljen nešto bolno i teško, ali i najljepše što mi se može dogoditi.

eh,srce moje...ti pišeš život

Možda te je samo strah voljeti i biti voljena?

zaljubljensot ne bi trebala u našim godinama biti više bolna..jer naučili smo da nema pritiska..očekivanja da će to biti za uvijek i samo po sebi dostatno.
zaljubljenost je lijepa sama po sebi..bolno je ako shvatiš da je neuzvraćena.

i još važnije, ja ga živim :)

a znam. u mene se svi stalno zaljubljuju.. eh.

nije me strah voljeti, jer ne bih inače nakon nesretnog završetka kretala ispočetka... :)

1svijet, imaš pravo...shea, blago tebi :)

a da, srčeko. ni mi lako ali izdržavam :))

shea, a da malo zamijenimo uloge :)

ja isto. međutim, često mi to zamjeraju još otkako sam krenuo u osnovnu, pa i dan danas. :D

pikiću, ča si i ti isto zaljubljen u mene? a da. ništa čudno.. eto. :)))))))

nitko se ne buni kad se ja zaljubim,eventualno to netko iskoristi :)

Srce, ne zamjeri mi što analiziram malo tvoja slova. U jednoj rečenici tri riječi mi stalno zadržavaju pogled (bolno, teško, najljepše). Nekako mi se ne uklapaju. Oprečne su.

Kad se želi više reći u jednoj rečenici...običan slijed riječi izgleda,oprečan,dop.Život je kao ruža u vrtu...Na istoj stabljici mirisni cvijet i oštri trn.I oprečnosti eto opet.Jednom,aauu kako boliiii-ubode me-Drugi put.Juupiiii,kako diivno mirišeeee-ta ruža ljubavi!Htjede reći jedno srce...

otkrivenje, hvala na objašnjenju :)...ponekad se sažeto izražavam i nije mi pisanje jača strana, sama to ne bih bolje objasnila...

Ako se jednom ubodemo na trn,shvatit ćemo da je on tamo. Slijedeći put ćemo ružu pažljivije hvatati i uživati u čarima mirisa, ali bez boli.

dop, kad bi to samo o nama ovisilo, onda bi tako bilo...ali u ljubavi je uvijek dvoje, ubode me i protiv moje volje, koliko god pažljiva bila...

Srce, ovo sve što napisah, molim te, nemoj doživjeti kao negativu s moje strane, već samo želju da zavirneš u sebe i promisliš. I želim ti iskreno da uživaš u ljubavi koja neće imati kraj.

hvala ti Dop i na jednom i na drugom,i na tvom mišljenju i željama :)

Ponekad sami privučemo osobe koje nas piknu duboko. Ako se nešto ponavlja, kao bol,treba potražiti zašto je to tako.

istina, ja biram pa nešto očito ne štima, ali svejedno sam sretnija tako nego da to nisam doživjela...

...tako bi trebalo biti dop.i svi ka toj spoznaji težimo...Tražimo samo ruže...No nažalost i najvještijima se dogodi da ih bocne neki trn...Iskustvo bi nas svakako trebalo poučiti,no ne može nam dati sigurnu garanciju...pogotovo kada sve prepustimo srcu...Tj,osjećajima.Zato uvjek kažem;razum,razum,razum,ali da je sve tako jednostavno mi bismo već bili na nebu okruženi samo cvijećem besmrtne ljubavi,no na planeti zemlji smo.A tu često nepovoljni vjetar puše,pa nosi do boli i najvještijega moreplovca dok plovi za osvješćivanjem sebe,onoga što želi,i što bi da se ne ponovi...

Srce, meni je davno jedan moj prijatelj rekao : Zašto stalno mrvice skupljaš? Nisam ga tada razumjela, ali danas znam da je u pravu.

Da!:)........dopamin7:
Ponekad sami privučemo osobe koje nas piknu duboko. Ako se nešto ponavlja, kao bol,treba potražiti zašto je to tako.

Srce, lijepo pišeš i čitam te. Nastavi tako. I pazi koga puštaš u svoj život. Od srca, sretno.
Ima jedna izreka o boli..ide nekako ovako : Nitko nas neće povrijediti, ako mu to ne dozvolimo.

hvala vam još jednom,od srca...primam na znanje sve što kažete...sad idem, lijepi pozdrav do idućeg čitanja :)

I tebi lijepi pozdrav.

Šššš-tipkamo se,opet..:)