Ručkić krčkić

Čujte, što točno znači da si "On traži ženu"? To mi je, naime, rekla jedna frendica za zajedničkog poznanika.
Kad žena traži muža to je prilično velik zahtjev: ona bi neki način života koji joj odgovara, a u kojem će on participirati moralno, materijalno, seksualno i emocionalno i društveni status udate žene. Jerbo u nekim krugovima to još uvijek kotira. Pa joj je ovo posljednje ponekad sasvim dovoljno, tj. spremna je smanjiti doživljaj glede prethodnih zahtjeva. Znam ja jednu koja praktički uopće nije udata, ali ima papir i prsten - i žena sretna!
Međutim, muškarci su mi po gornjem pitanju puno nejasniji. Kad čujem da "traže ženu", obično mi je prva pomisao da trebaju kuharicu i spremačicu. Međutim, kad se radi o nekome poput gore spomenutog, nije to, znam, ima on love za platiti, štoviše, već i plaća takvu ispomoć; dakle, on bi još nešto, ili čak nešto drugačije. Infrastrukturu ne (ima), društveni status ne ("dobar muž" nije na cijeni, ali "veliki jebač" jest). Preostaje, dakle, seksualna i emocionalna participacija.
Ali kak to, jesemti, moš isprovocirati ciljanom potragom???
Naime, iskustvo me podučilo da ona "tko traži, taj i nađe" nije baš općevažeće pravilo. Ja nekak prije nađem kad ne tražim; kao da se ljudi plaše traženja. Evo, tražila sam nekoga da mi ispretumba telkače po stanu, a na koncu mi je to učinio netko koga uopće nisam pitala. Zato se radije pridržavam one genijalnog detektiva Zero, koji tvrdi da u premetačinu treba ići kad ništa ne tražiš, jer onda nađeš svašta. A nešto bude i zbilja vrijedno.
Priznajem, svi mi malo sužavamo područja svojeg... hm... pretraživanja? Radije se družimo s ljudima koji se vole družiti na sličan način kao i mi i koji to mogu: nemam ništa protiv onih koji žure doma jer im plaču djeca, ali češće i radije ću izaći s nekim tko može zaružiti ako ga je volja; nije mi važno koliko tko zarađuje, ali kad odem na piće, nisam sklona razmišljati ima li moje društvo za jednu, dvije ili pet rundi; nečije zanimanje mi nije osobito bitan faktor, ali sasvim sigurno ne bih bila s nekim tko ima nemoralan posao, tipa plaćenog ubojice, zastupnika stranke koju prezirem, kamatara i slično...
I tak, malo-pomalo filtrirajući s kim se družimo, dolazimo do kruga ljudi s kojima nam je lijepo. Možemo li sad među njima tražiti muža/ženu?
Izgleda da možemo. Možda bi i trebalo tako, po načelu ugode i slaganja... To sigurno rješava emocionalnu participaciju.
Ali ne i strast; ne i seks.
Treba li nam to još? Treba li nam stalno, za svaki dan?
Ili, još bolje pitanje: je li uopće moguće, stalno, svaki dan?

veli da nije. veli i da nije potrebno stalno i svaki dan. ma štajaznam.

ja tjažim jednu da me udomi.......bit ču dobaj samo ću odmajat.............

Tko veli, bombonijero?

Kjele, ja te rado udomim, samo kak ću se onda i ja stajno odmajat?

ma neki pametni glavonja. kaže da nije moguće održat strast deset godina, da se ona nužno hladi.

Hm. Još nikad nisam bila u vezi u kojoj nije bilo strasti... A kad ona nestane, jebiga, malo te zagriju uspomene.

pa to je okej. i glavonja se slaže.

našji bumo domaćicu vega,,,,,,,,ja mojam sad jebeno odmojit..........

OK, Kjele, ti pjaćaš ;-)) Gibam, počinje mi krimić! Jaka vam noć.

meni je zadnji tjedan cjeji kjimić........