Emerald forest

Nisam okićen zlatom i biserima , i u svijetu poludjelom i lažnom , uvijek stršim u gomili . Jednom u dalekoj stranoj zemlji poslije duga i mučna lutanja upoznah vilu divnih zelenih očiju . Bila je to zemlja plava od mora i zelena od borova . Za mene navikla na sivilo i hladnoću , strana i daleka . Vila je živjela daleko od zemlje u visokoj bijeloj kuli , nedostupna u svojoj ljepoti . Jednog dana pozovu prosce na dvor , svakog tko je mogao ponuditi nešto divnoj vili . U mnoštvu šarenih i kičenih prosaca , ja siv od prašine puta , izazvah podsmjeh i ruganje . I nudili su zlato , srebro i drago kamenje . Kad do mene dođe vila , smeten iz torbe izvadih sivi kamen u obliku srca veličine pravog . Vila ga samo prezrivo pogleda i produži dalje . Dok sam se s tugom okrenuo da odem , pade suza na sivi kamen , obrisah ga a ispod prašine ukaza se krvavo crvena boja rubina .

:-)

Ma , sve su to samo obične riječi , nevješto poslagane ... A negdje duboko , iskra istine , ipak se skriva .

ne skriva se...piše

Piše . onom tko zna čitati ...