negdje treba početi

Taj se čovjek plašio da se opet ne zaljubi pa je sjedio zaključan u svojoj sobi i nikoga nije htio da vidi.Jednog dana netko zakuca na vrata. Bila je to Ljubav. Čovjek brzo zalupi vrata, povuče rezu i zakuca je. Upravo je zakucavao posljednji čavao kad vidje kako Ljubav ulazi kroz prozor.Pojurio je brzo poput munje i stigao do prozora upravo na vrijeme da zatvori kapke i pričvrsti ih teskom željeznom polugom. U tom trenutku ugleda Ljubav kako mu se osmjehuje kroz dimnjak. On onda zapali vatru i otjera je kroz dimnjak kamina, svu crnu od čađe i napola ispečenu....Već je počeo zadovoljno trljati ruke, kad spazi kako se Ljubav provlači kroz mišiju rupu na podu.Pa onda i kroz rupe na kapcima, pa kroz pukotine na zidu. Čak i kroz rupicu koju je crv izbušio u hrastovom podu. Čovjek je sad već bio iscrpljen, ali je pobjedio. Bio je zapečatio svaku rupu, svaku pukotinu i naprslinu tako da Ljubav više nije imala kuda da uđe. Ali nije mogao ući ni zrak.Nekoliko dana poslije našli su ga na podu, mrtvog.Pierre La Mure: "Mjesečina"

Glupo je davati glupe i besmislene komentare. Zato ću napisati - lijepo... :)

katastrofa

Znate li priču o ofucanim prdonjama s iskrice? Ne znate? Imate sreće! A ovaj komadić teksta me podsjeća na "fantastični realizam". Baš tražim neku dobru knjigu za čitat, btw. Haha. Da.

zašto se frustrirane i nesretne oosbe uopće javljaju sa svojim nepriličnim komentarima...ako vam se i ne sviđa onda barem dobro argumentirajte....