Basna o galebu i mishu

Nesvjesno je dlanom klizila po cvjetovima nasada,osjećajući kako nježne glavice miluju njene prste.Sneno škiljeći pogledavala je kroz obod svog šešira pokušavajući nazrijeti obrise daljine pred njom.Unedogled se protezala dolina ljubičastog mora,spokojno lelulajući na tom blagom ljetnom povjetarcu.
U mislima je računala koliko i kako će stići obaviti sve nametnute obaveze koje su je još čekale tog dana,dok je u sluh dopirao šuškavi odjek njenih koraka po tom prašnjavom i užarenom puteljku.
Po stoti put je pogledala ravno u daljinu,kao da će istog trena ugledati poznate obrise kako joj prilaze.Kad je i ovaj put,pogled ostao prazan,tugaljivo je spustila glavu prema prsima i nastavila borbu svojih misli.A one,neposlušne,kao i ona sama,vraćale su se toplini očiju koje željno očekuje.Oči tako meke i nježne,oči koje su grijale njenu kožu kao tisuće sunčevih zraka,oči koje su davale spokoj njenom nemiru.Oči koje su morale otići sa obećanjem o tako skorom povratku.Povratku koje se otegnulo u beskraj.Ili je to samo njoj,nestrpljivo sporo,tako izgledalo.
Povjetarac je ovaj put u njene uši donio zvuk koraka,koji su se šumeći pridružili njenima.Oklijevajući tremozno podigla je pogled.Ugledala neprepoznatljiv hod koji je išao prema njoj.Sunce je reflektiralo i bacalo vrišteće odbljeske svjetla s njegovih naočala.Naočala!Mrzila je ta očita pokrivala duše.Samo skrivene i očajne duše,skrivaju svoju dubinu iza tamnih naočala.
Bio je to stranac.I svakako nije bio dobrodošao na njenom posjedu.Uznemiravao je njen mir.I njenu tišinu.
Njeno tijelo nije odavalo zbrku misli u njenoj glavi,i kad je stranac pristupio,podigla je glavu,dok joj se oči nisu sudarile sa svojim odrazom u njegovim naočalama.Prkosni cerek nakrivio je simetriju njegovih usana,otkrivajući bjelinu zuba.
Bez pitanja,što sigurno nije očekivao,duboko se zagledala u njegove naočale,kao da želi prodrijeti iza njih.Dugo i napeto je trajao taj trenutak borbe oko nadmoći,dok odjednom,uz jedva prikriveno crvenilo obraza,i lagani naklon glave,stranac nije posegnuo rukom i skinuo naočale.
I kao u usporenom filmu bljesak topline užario je njenu kožu.Vidno je zadrhtala.Samo jedan pogled uspijeva učiniti ženu od nje.Široko se osmjehnuvši naslonila je glavu na njegova prsa,dok je rub njene haljine zavodljivo plesao oko njegovih nogu,pozivajući ga da je zagrli.
Uz narančastu svjetlost sunca koje zalazi i miomiris cijelog polja lavande koji ih je kupao,stajali su tako nijemi i smireni,u zagrljaju.