Zapis iz mojega dnevnika i iz života

 
Ima tu jedan nick. Iza kojeg se valjda krije i osoba, naravno ako stvari idu kao što obično idu. Mislim, pa parjadku.
Mada uopćeno govoreći osoba i nije stvar. Bar u većini slučajeva. Dok manjina ovaj put nije uopće ugrožena time što jest. Mislim: stvar. Jer joj to, daklem manjini, za pravo i krivo paše poduvjetom da nije kontraproduktivno. A nije jer nemere da bidne. Pa opet dobro.
Oću reć, kako komu?
No da, LjenaČokolina se taj dotični nick zove. I baš je zabavan. Jerbo konačno i napokon nakon dugo vremena i kreketuša žaba posvemašnje močvarnijeh eto nama štuke sjajne krljušti od koje bi se Sunce u svojoj veseloj igri punoj neživotne radosti garantirano radosno odbljeskavalo! Samo da se opet opetovano ne radi o močvari.
Pa zelena pojede sve druge. Kao u ostalom i kisik te pamet sviju koji obitavahu i za sat. Ma šta sat! Minutočku, adnu adinu minu-točku! Predugačko na tom mjestu tako eufemistično mističnom. 
Ono. Jest da je fora već malu miljardu puta isprobana: prikucaš faunu i floru na raspelo njenog vlastitog ega. I onda strpljivo, veselo i nadasve du-ho-ho-ho-vito đenoveze zakucavaš čavleke pjevušeći usput poneki davno čuhni napjev.
Koji te podsjeća.
Dok se oni (da ne velim sad one pa da me i naj gluplja žabe ti na provali!), e da, dok se oni pojednu od pasije sa mukom.
p.S. I nisam ovo sad tu pisao toliko strpljivo i predano transcedenciji (samo bez transcedentalnog) e da bi mi baš svakakvi odnosno baš svakakve mogle izraziti svoje neslaganje.
Sa gore naslaganim.
Obziroma da me ne zanimljiva mišljenja ne zanimljivih ne zanimaju. Mislim. Odnosno hoću reći:
Uopće. Ne.
p.P.S.
Odgovarajući na pitanje svih pitanja što to čini pojedini određeni post velikim, većim i najgolemitem vo čitava istorija na ljudskite rodot mogu skromno bez lažne skromnosti na dodati da je to broj priglupih komentara.
Jer da nije to, bilo bi nešto drugo. Samo što nemre biti jer je nešto drugo najvećma apstraktna imenica odnosno zamjenica. Pa i ne bi stoga nitko mogao shvatiti što je tu po srijedi sjutra za pravo?
p.P.p.S.
Nisam ja nikome kriv što ne mam insomniju ni nesanicu isto ko i šta nemam 100 kg žive vage jer sam po prirodi dosta umrtvljen a ne živičan ko neki tu kad ih malo pikneš oni odma čaj od valerijane htjedohu ispiti a nemaju baš taj pa si onda popiju kamilicu, što je dosta slično ali nije baš skroz isto tako.

......

Ostalo je ćutanje. Odnosno hrv.: šutanje.

a somovi stokilaši navik po mulju. eko sistem da bi funkcionirao, ne.

Nisam znao da imaš 100 kg. Evo, časna riječ. Da nisam.

Jebo palmu koja nema sto kila.

Još da nije vegeterijanka bila bi na čak 127,34. Pred mnijevam aproksimativno.

pa i nemam, opet griješiš, palme bi kakti, spadale u floru, al dobro, za tvoj gušt neka ti bude. da ne moras smišljati sad neku novu uvredu.

dudha zna da nemam, ali da radim na tome:)

Pa nismo na to spali da se vrijeđamo! Mislim, se ili sebe, jer čemu onda uopće služe drugi? A naročito poneki.

u izmjenama i dopunama ošli ste u krajnje lupanje. da ne velim prenemagnje. skromnost se očituje naročito u ovom zadnjem komentu. zauzela je sav prostor, koji joj je prepustila bahatost. dakle, nema je uopće. jer bahatost ne pušta prostora vrlini. ni ovdje ni igdje. lp!

Ma baš! Ne patim ja od nesanice! Tek toliko da ne bude zabune bilo. Ako se ne varam ovaj put slučajno.

Citat: "bahatost ne pušta prostora vrlini" inspirirao me na jedan još dublji i umniji no zato ne nuždno i pametan. A taj je: "skromnost pa i vrlina su utješne nagrade, a i vrijede baš upravo toliko!"

update na vaš update: baš mi je fora ova vaša teroririziranost sa 100 kila žive vage. :)a i nesanica. ali "veliju" da se nesanice prije riješiš "guljenjem breskvica" nego lupanjem po diviziji- močvara bataljon-sezona 2010. na koment ispod nema smisla raspravljati s nekim tko veli da su "skromnost i vrlina utješne nagrade" kamo bi tek i na šta spale ostale vrline poput jednostavnosti, dobrohotnosti, pravednosti, zahvalnosti..u nogometne pojmove poput ofsajda ili ti po hrvaški - zaleđe..btw, dobro jutro, Hrvatska!