PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Imam okvir. Imam sve dijelove. Pa ih slažem. Onako kako pristaju jedan uz drugi. I sviđaju mi se, svaki za sebe. Intrigiraju me, zaokupljaju moju pažnju, privlače me, ne mogu odoljeti. Imam neku predodžbu kako bi slika trebala izgledati. Što me tjera dalje, u strpljivom slaganju i nestrpljivom očekivanju.
A onda, u jednom trenutku, pokažu se obrisi, nazire motiv. I postajem svjesna da to uopće nije ono što sam mislila da jest. Unatoč blistavim dijelovima slika mi se ne sviđa. A toliko sam vremena i truda uložila.

Ne vrijedi žaliti. Sama sam stvorila sliku u glavi koja se ne poklapa s onom u stvarnosti.

Život uglavnom nije onakav kakvim ga zamišljamo.

Ni drugi ljudi, ni ljubav...

ne zamišljam, nekad sam zamišljala, kada nisam gledala nego lebdila. sada projiciram i ostvarujem. slažem onako kako želim da izgleda. i izgleda upravo tako kako želim. ne radim okvir jer uvijek nešt oode van okvira, okvir mi ne treba, nema ograničenja. svjesna sam stalno. nema iluzija jer nema zamišljanja. slika je sve jasnija i jasnija kako se približavam. i upravo je onakva kakvom je znam.

Zavidim ti, LA...Ja ne mogu pobjeći od okvira-djeca, roditelji, posao, vlastiti strahovi...Ali "slikam" uvijek nanovo u nadi da ću jednom biti zadovoljna...

srce :)Neke okvire sami stvorimo, u neke se uklopimo jer smo ih sami odabrali,neke nam nametnu :)) Svi ih imamo po malo. Probaj samo strahove riješiti i pustit duši pomalo da luta izvan njih. :)

nema zavisti, od toga bježi, kao i od strahova! tko ne riskira, ne profitira! znam da je teško i naporno, ali niti jedan uspjeh nije lagan, onda kao da i nije uspjeh, brzo se zaboravlja. zar misliš da svi mi nemam slične situacije, imamo, vrlo slične, ali kao što veliš, nema predaje, slikaš uvijek iznova, ali jasno zacrtaj ono što želiš ostvariti i kako želiš da slika izgleda i upravo će tako izgledati, ako ne i bolje!

istina, strahovi su glavni problem...to je posebna tema, a opet svuda se provlače...ne vrijedi bježati od njih kao ni od ljubavi...

:-))

srce, dvije riječi iz tvog komentara..strah i ljubav ? Ako ih povežemo dobijemo strah od ljubavi, zar ne? :))

nisam mislila bježati kao fizički bjeg, nego maknuti se iz tog osjećaja, rješiti sa sobom ,jer strah je nešto što nemamo genetski definiran u sebi, strah nije fobija da nam je urođeno, strah je nametnut, izmišljen, dakle, mislima ga rješavamo. možeš i zapisati što te muči i zapisati rješenje, jer sve znaš, ali treba poraditi na tome za spoznaš.

dopa7, vidljivo iz aviona, a mi smo na zemlji, ali se ne radi "samo" o tome, ako je to samo. zar ne?!

uh, moguće...bojim se da moram srušiti sve ostalo da bih izgradila ljubav...opet strah :(

kvragu, sve mi je jasno što pišete, sto knjiga sam pročitala već,a još nisam uspjela...očito strah ima duboko korijenje,a sama ga moram iščupati...

nema rušenja. ali može se. uši nam stoje sa strane na glavi, s razlogom :))))

srce :)) čim glasno govoriš o tome, već si na dobrom putu :)) Već si ga načela. Sad ti ostaje samo da istražiš gdje je njegov korijen. Nekad zna biti u ranom djetinjstvu. Izvući ćeš ti njega, pametna si i dobra duša :)

hvala vam na podršci, to je sve što mi treba da se trenuci sumnje i posustajanja pretvore u trenutke predaha :)

srce, i ja sam ti još uvijek "ranjiva" i "tanka" na nekim stvarima. :) No, zahvaljujući nekim edukacijama, profesionalnim, lakše se nosim s tim. :)) Tako ćeš i ti :))