vita brevitas, ars longa

 Ženo
što iz bijede našeg svagdanjeg života
očajale i krotke oči dižeš k meni
 
Sav ovaj život...oh, sav ovaj život
 ženo
 
jedanput ja ću odsvirat na harfi
 
i kad poslije harfe
progovore ćutke naše duše
 
znaš li što će govoriti?
kako bjesmo sretni. Kako bjesmo sretni.

treba cijeniti te trenutke sreće dok nam se događaju...često ih olako shvaćamo ni ne sluteći da tako lako mogu samo tako , kao rukom odnešeni, nestati...