AUTUMNUS
Tmurna je jesen hladna
bezbrojne padaju kiše
opalo lišće s grana
i nema ga više
Dok jutarnje sunce budi
maglovita tmurna jutra
ti ostaješ postojati
a mene već nema sutra
Pustoš jeseni jedne
ciča je prati zima
ostalo drvo jedno
uvelog lišća ima
Ostadoše gole grane
nije im ovo prvo
Svatko svoju jesen ima
i čovjek i drvo.
22.07.2010. u 21:52 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
uh,nekako sad ne mogu misliti na jesen,ni čovjeka ni drva :)
Autor: srceizlato | 22.07.2010. u 22:03 | opcije
jao, baš ti hvala...osvježio si mi dan...i veče. odmah sam otišla upaliti klimu...da me asocira na jesen!
Autor: menibezmene | 22.07.2010. u 22:06 | opcije
Svatko svoju jesen ima i čovjek i drvo ...:) To mi posebno lijepo. Možda u 2 strofi samo izmjeniti redoslijed riječi u zadnjem stihu ... a mene već nema sutra ( zbog rime ).
Autor: dopamin7 | 22.07.2010. u 22:13 | opcije
uvažene kritike, jel'
Autor: winterstorm | 22.07.2010. u 22:17 | opcije
lijepo...iako tuzno
Autor: Odjednom_ti | 22.07.2010. u 22:23 | opcije
Samo sam uočila tijekom čitanja. Ljepše teče riječ. :)
Autor: dopamin7 | 22.07.2010. u 22:24 | opcije
i mučno....i tužno....
Autor: winterstorm | 22.07.2010. u 22:27 | opcije
dop. jel sad ok?
Autor: winterstorm | 22.07.2010. u 22:34 | opcije
sutra je novi dan...
i ustani dusom...tjelo ce skociti samo
Autor: Odjednom_ti | 22.07.2010. u 22:36 | opcije
Storm, je. Lagano klizi poput jesenje kiše koja šumori u granama. Ima zvuk. I teče. Ali ne smijem više vizualizirati.
Autor: dopamin7 | 22.07.2010. u 22:39 | opcije