kurčeva kijavica

Stvar se dešava početkom devedestih, rat će taman početi.Moj prijatelj Marko i ja moramo u Italiju na poslovni razgovor. Golem posao u pitanju. Marko se svečano obukao. Bosovo odjelo. Krenemo rano, iz Zadra. Marko voli pit, kako i treba. Putem prema Rijeci stajemo skoro u svakoj birtiji. Polako gutamo kilometre i birtije. Noć nas uhvati na talijanskoj granici. Hrpelje.Konačno se Marko sjeti da bi trebali nesto i jesti. Trazimo restoran, malo misto, kasna ura, ne radi ništa. Dodjemo pred jedan obećavajući. Golema reklama. Svjetla pogašena. Marko tvrdi, mora radit, zna gazdu. Ajd, vidi! Ostajem u autu . Ode. Lupa po vratima. Mrak. Vidi, nema nikog. Zađe malo sa strane restorana, stane da piša.Ne postoji mirniji i dobroćudniji pas od škotskog ovčara, lesija. Kad, odjednom, vriska i cika. Bježi Marko, natraške, spolovilom u naručju. Lesi podivljao. Ispišao ga Marko !!!!Bojeći se, sustići će ga Zvijer, pusti Marko vršnjaka da se brine sam o sebi , okrene se, sprinta. U bosovu odjelu. Pas ga zakači za guzicu i raspara hlače. Dalje, lesiju nije dopustala duljina lanca. Srećom, nije ga ugrizao. Al nevolja, bježao je prema restoranu. Sad je put do slobode kroz lesijev teritorij. Neman se ukopala i reži. Ne jebe da se makne. Prilazim ja sa druge strane, da odvučem pažnju. Ne pije projekt vodu. Ne mrda Lesi. Ne spusta pogleda sa Marka. Nista, sjednem u auto i evakuiram prijatelja. Nije zagrizao gume. Zanoćili u nekom motelu. Kupit čemo Marku odjelo u Italiji.Granica. Carinica, ružna, ubi bože, kukast nos. Karta verde? Naravno Marko nema zeleni karton. U to reče, nu joj nosa! E, jebiga,,,,, Talijanka podivljala, droga, droga,,, Parkirali. Hoće ljepotica da rastavlja auto. Objasnim šefu, da nije droga neg' nos. Shvatio je, al bez "karta verde" ne možemo u Italiju.Zvat ćemo poslovnog partnera da dodje po nas. NIje bilo mobitela, talijanka ne da telefon, ni čut. Prijeđemo granicu pješice. Stopiramo. Marko gole guzice, u bosovu odijelu. Gdje će moj prijatelj stat, neg' kod lokve. Naidje alfa i zalije ga blatom od glave do pete. Potom naiđe Špedicija Bugojno. Dočepali se Ponto Rossoa. Nemaju Bossa, al' imaju farmerice. Marko nije puno birao. Dobili telefon. Uskoro je talijan došao po nas. Marko, u bosovom sakou i trapericama zavrnutih nogavica,,,,
- 08:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

;)))))))))))))

;)))), lesi legenda;))))

Hihihihih ja bi jos

Pozdrav Marku :-)).

jebe..Bossa,bitno je da ste stigli ...ha ha ha ,,,a ima i ovdje dobrih cuceka ....ha ha ha

joj debel opet kakiš...nema te dugo...daj se javi koji put, mislim da bi bio red...pozdrav! ninochka_

živjele urbane legende, pa i međunarodne... oćemo još!

...sviđa mi se ovaj čovjek razigranog duha.... poz.prijatelju