Pogled iznad tipkovnice

… izdala me mala draga srcu mom…
 
Izluđuje me bol. I strop nalikuje na bijedu, razoren poput obezličene glave. Tuga dođe. Ja i čaša opet zajedno na dnu. Ljubav je umrla. Sama sam ostala. Žalim. Ti fališ. Nije lako. Usne šute. Jadno. Nijemost kao čudovište između nas. Nepoznati osjećaj obavija moje tijelo, razdražuje me i odvaja od svega drugog. Naglo se povlačim bez izraza na osušenim usnama. Jesam li ja mrtva? Umrla u sjećanju? U nekom davnom proljeću?
Zamuckujem. Moja inteligencija više nije na uobičajenoj razini. Doista sam premorena. Bez prestanka usamljena. Ispunjena osjećajem razočaranja. Povezujem se sa životom niskosti i  podlosti.
Moj mir sad počiva na usnama vrele višnje, a grijeh postaja prva živa boja nepodnošljive napetosti te silne praznine.
Slabost moja postaje preslobodna. Tvrdoglava. Osjećaji proizlaze iz ljutnje. Voditi ljubav poslije tebe postaje tako materijalno, zamišljeno u zanosnim pobjedama najsretnijih orgazama. Oblikujem profinjenu ulogu psihološki istančane djevojke, žene. Tvoja pohlepa me ispunjava, obuzima moju eleganciju  i ludom brzinom postajem podrugljiva.
Posljednji put ulazim u tebe. Posljednjim dodirima uzbuđujem samu sebe. Posljednjim zanosom sreće predajem se posljednjem užitku nemoći. Spuštam svoje ruke na tvoj glatki vrat da provjerim posljednji put kako izgleda život. Nježnost. Jecaj. Zaklinješ se sramom. Postajem nepopustljiva. Na mojim si rukama do kraja strasti. Srdžba. Srce prestaje kucati.
 
Sklapam oči tvoje. Sklapam oči svoje.
 
…jer život je lijep bez obzira na sve…
 

a joj, a joj, a joj. sorry.

"..to je ono najstrašnije u ljubavi", by Nicole Muller

(prvi je bio totalno neartikuliran..).. ako je odnos imao (ne)kvalitetu teksta.. završio je logično.