Ručkić krčkić

Počastila sam se novom igricom: "Action Solitaire". Tu slažeš raznorazne kombinacije, ali ti mjeri vrijeme i gubiš ako iscuri... Ali, bodove ne dobijaš samo za potpuno složenu partiju (uostalom, to i nije uvijek moguće), nego i onda kad NA VRIJEME skužiš da je nemoguće složiti; ili da si nepopravljivo zabrljala.
Genijalno, zar ne?
Da, znam, ništa ne pruža toliki ushit kao pobjeda, prava-pravcata, očišćena ploča, sve složeno, bez ostataka... Ništa ne usrećuje kao prava sreća, baš prava, pun pogodak, bez žaljenja i njurdanja "još malo, fali mi još mrvičak"; ali ima nečeg i u zadovoljstvu.
S druge strane, ponekad mala zadovoljstva i na vrijeme predane partije vode do većeg uspjeha, do više razine igre. Dok sam tvrdoglavo igrala na sve ili ništa, nisam mrdala s početnih nivoa: a sad sam već u visokoj sredini! I to namjerno: ne da mi se naprezati - prebrze su mi te napredne igre. Hoću se opustiti.
Jedna bivša prijateljica mi je rekla da ne smijem; da još nije vrijeme. Jer sam napisala ovo u jednoj pjesmi:
Ne vjerujte joj ništa
To je prevrtljivica
Ostavit će vas
Promišljeno mučki
Bez pardona
Čim shvati da sjedite u gaćama do pupka kupljenim u Nami
I da vam je udobnost grudnjaka važnija
od lakomih pogleda
A možda i prije toga.

Pjesmu sam nazvala "Izdaja", a bila je o mladosti. I ljepoti. I njihovoj važnosti. Jer sam osjetila da sam taj pasijans složila najbolje što sam mogla i da sad treba predati partiju.
Da, uistinu dođe vrijeme kad ih treba prestati navlačiti na sebe kao oklop. Inače se pretvaramo u oklopnjaču, trapavu u steznicima, nesigurnu u obući koja ne odgovara umornim nogama, smiješnu s razigranim đinđuvama na uvelim dekolteima, neukusnu u nutkanju municijom koja više nikoga ne pogađa.
Takva je postala ta moja prijateljica. Ugledala sam je jednom na uglu, ona mene nije vidjela: izgledala je ofucano. I droljasto. I jadno. I bilo mi je neugodno, zbog nje, u njeno ime. I zato više nisam mogla s njom. Zbog te neugode.
Ali, oklopnjača sebe ne vidi i možda, možda je to zaista čuva od ozljede. Možda ne teži promjeni, možda još dugo može biti zadovoljna u svojoj iluziji. Zadovoljna, kažem: jer uvijek će joj nešto faliti. I to sve više. Jer, nečega zaista više nema: mladosti. Ljepote mladosti.
Srećom, ljepota je tako prilagodljiva i zna se ugnijezditi u svakakva obličja. Kao i sreća.
Lijepo je znati da si učinila najbolje što si mogla; lijepo je moći izabrati razinu koja ti odgovara. Sreća je reći "Ne trebam više".
Jučer sam pročitala da se to zove ZRELOST.

IZDAJA 
Više mi nisi prijateljica. 
Napustila si me promišljeno, mučki
Bez pozdrava
Tako postupno da uopće nisam primijetila
Kad su se naši jutarnji pozivi – 
Jedino tebi sam mogla ispričati što sam sve sanjala
Jedino sam s tobom vjerovala da je san mogućnost, pitanje dana  
– prorijedili
I skratili
I postali
Što ćemo večeras, pa sutra, pa prekosutra, pa
Čujemo se 
I knjige si mi odnijela
Jednu
Po
Jednu
Nekom drugom si obećala netko drugi čita
A tako i pjesme filmove
Bilježnice
pune naše budućnosti
Onu skupu haljinu koju smo dijelile, jednom ja, jednom ti 
Nož je bio kad si se prestala sa mnom
smijati
Onda sam posumnjala
Ali nisam htjela vjerovati. 
Kad te nazovem, pričaš
Kamo ideš s kim ćeš se naći što ćete raditi te večeri
Sutra
Prekosutra
Za vikend
Na ljeto
A ja popodne ispijam kavu
S onima koje zanima
Što sam danas kuhala. 
I kad te vidim u gradu
Vitku
Golih ramena
Kosa ti blješti pod suncem neonom svijećama u mraku
Raspričanu s novim prijateljicama,
Okrenem glavu,
Postiđena. 
Dođe mi da vam priđem, i kažem
Ne vjerujte joj ništa
To je prevrtljivica
Ostavit će vas
Promišljeno mučki
Bez pardona
Čim shvati da sjedite u gaćama do pupka kupljenim u Nami
I da vam je udobnost grudnjaka važnija
od lakomih pogleda
A možda i prije toga. 
Da, ona je
Lakoma
Površna
Možda i priglupa
Ona hoće
Traži
Zahtijeva
Uzima
Ne pita
Troši
Krade kad ne daju bez pokrića
Na šarm
Osmijeh
Obećanje
O kojem uopće ne razmišlja... 
Ali onda spustim glavu i odem dalje
Neprimijećena.
I bude mi tako žao što te nisam
Više voljela.                                                                                           

a baš vrime curi umalo se upiša u gače nisam ima pojma da je brzo kraj radnog vrimena

E, viš, kad se radi o pišanju, sve je u timingu ;-))

(Ili u gaćama.)

Ti si napisala ovu pjesmu?

Jesam, u rujnu 2007. godine. Tad su me prvi puta tvoji vršnjaci uporno oslovljavali s "Vi, gospođo", iako smo bili u istom društvu :-))

Odlična je. :) Haha, ostajemo i dalje na "ti"? :)

Do jaja draga.

Narafski, boocka! :-)))

Bolje do kajgane, nicci ;-))

Jedan dio mi je neobičan.Onbo s jutarnjim pozivima...sredina.

Početak:)Ne sredina.

Pa znaš kako šiparice jedva čekaju ujutro nazvati prijateljicu i ispričati joj što su sanjale? I onda nagađaju što će se desiti, kakvo to ima značenje... Jer su mlade, vjeruju da je sve moguće, samo treba prepoznati znakove. Nije pitanje "hoće li", nego "kad će", zar ne? :-))

Ah da:)Zaboravila sam..

Stariš, nicci, stariš... :-))

Znaš...mislila sam da je ona kornjača na blogu bila nicci:(

jep.Prije par godina sam osjećala da sazrijevam.Sad se nekako sve brže razvijam:)

Što je dobro došlo (bila ona nicci ili ne) Začeprkala me:)

Živjele izdajice! Najbolji učitelji, najbolja nadahnuća...

A jebga, nicci, znaš da se u mojim blogovima uvijek netko prepozna - ne moram ja nišaniti, meta se sama postavi! Dakle, nisam te ciljala, ali me kopka - zašto? Kakva je poveznica između tebe i kornjače?

Kajaznam...uvukla sam se u sigurnost oklopa?:)

Ah, onda sam bila srdita na nju, Brightice; sad više nisam. Baš mi je lijepa uspomena. I ponekad je još uvijek nabacim na sebe, jer još se vrzma oko mene ;-))

Nicci, preintiman je to razgovor za blog... Oklop nije ništa loše sam po sebi, naprotiv. Ali treba biti po mjeri: mala kornjačica ima mali, a velika veliki... Ako si ti svoj prerasla - eeee, onda znaš što ti je činiti, zar ne?

:)neka me još malo.

ovo me podsjeća na sve one žene plavih natapiranih kosa s prevelikim dekolteom s naboranim grudima.. u bijelim ljetnim hlačama preko kojih viri neki višak koji nije bio tu dok se gledala u ogledalo

Joj, Angie, komunikacija s ogledalom je vraški naporna vještina, zar ne? ;-))

Ma zapraf, ne zamjeram ja što se nekaj prelijeva preko hlača, nego tu laž, tu samoobmanu, tu pretencioznost... Meni su baš slatke žene koje odjenu što im se sviđa, onak prkosno, pri punoj svijesti da bi nekom drugom to i laskavije pristajalo.

i meni .) ali sebe treba znati nositi.. a ne brijati da ti je vječito 16

Stvar je u oku.Čak i kad se ništa ne prelijeva...jednostavno nisu lijepe takve.Nisam sigurna da li je dobro što su nam oči tako okrutno trenirane.

Hehe, jučer me na onoj privremeno objavljenoj fotki bez smajleka prepoznao jedan iz vremena dok sam još anonimno iskričarila, prije - veli on - 6 godina; bili mi na dejtu, i sve kak se šika... I sad mi veli, "drugačija si". Ma nemoj?! :-)))))))))))))))

S druge strane...tijelo postupno samo odbija surađivati.Mrsko mu je uvlačiti se u nešto što boli.

Hahahaha!Ti poslao svoju recentniju fotku?;)

Ah, lako je tebi pričati, nicci, s tvojom linijom, a i godinama, uostalom... Oko je inertno, a ostatak tijela vodi svoju politiku. Međutim, um je spona i vremenom ti odjeća počne značiti nešto drugo, ne više potporu ljepoti, nego izvor zadovoljstva, igre, udobnosti, ugode... Jako mi je mrsko kad se žene pod njom počnu skrivati, prekrivati se njome, bez obzira na godine, iako treba znati mjeru.

Joj, cure, pa mislio je - zrelija, još zanimljivija... :)

Eto, upravo si to potvrdila svojim komentarom!

Ma..ukusa imaš ili nemaš.Kako bi svijet izgledao kad ponekad ne bismo fulale?

Brightice, imam sreće što volim promjenu ;-)) A mislim da gospodin zaista nije mislio ništa loše; uostalom, mudro se suzdržao od kvalificiranja te razlike, zar ne?

I ja se uglavnom skrivam ispod odjeće.Zapravo...komuniciram tako.Volim da ona govori umjesto mene.I volim čitati s tuđe odjeće:)

Ja se ponekad prerušavam :-))

Pa da.Mišamu...koliko nas ljudi stignu(a i mogu) procijeniti?Ovako je puno lakše.Dovoljno je gledati.Čak i prerušavanje puno kazuje:)

Ma ja to za svaki slučaj - ak mi se ne svidi, ufam se da me ne bude prepoznao u drugačijem kostimu. I znaš kaj - to zbilja PALI!

:D

Prerušavanje je gušt dok je igra, izbor... A zamisli kak je našoj Jorgovanki, koja je cijela, kožom i iznutricama, samo jedna maska? (Mislim da ova tema zaslužuje poseban blog.)

Neke maske te preuzmu.Počneš postojati samo da bi ih mogla nositi.Jbg:)

Idem ja sebi namazati jednu masku štrudlom od trešanja, i onda je uslast polizati!

Ajd:)Ja idem klincima ugasiti komp:)Baj!