Basna o galebu i mishu

(prikladan c/p)
Dopusti da ti ispričam priču.O ženskom srcu.Ono je središnji dio.Ono je sama žena.Žena koja voli.Žena koja mrzi.Žena koja osjeća.Njeno srce je prepuno.Kao prezrela rajčica.Svakim kvrcom,koji učiniš svojim bezumnim grubim ponašanjem,nastaje stazica.Neravnih rubova,nepravilnih puteva.Iz pokoje staze,pomalo kaplje krv,ali...cjelina opstaje.Tko zna koliko kvrcova ono može podnijeti?Ovisi o punoći.O moći osjećaja.O moći osjećaja mržnje,ili ljubavi.Svaki,pa i najmanji kvrc stvara novu stazicu.Novu ranu,novu krv.A bol..bol je neopisiva.Sve dok,jednom..stazice se ne poklope,preklope,ispune...saspu...U tisuće malih,neravnih dijelova.Čestice,kapljice.Nevidljive golim okom.Rukom ne saljepljive.Suzama raskvašene.Ali..ono i dalje kuca,živi..svaki djelić srca..Kuca sam za sebe.Bez ritma.Bez rime.Bez zraka.Žena tada postaje lutalica.Svakodnevno,besprekidno traži lijek.Traži liječnika,svećenika,vraga...nekog.Tko će znati zalijepiti rane.Tko će omogučiti disanje.Tko će znati vratiti želju.Volju za životom...Teško ga je naći.Gotovo nemoguće.Jer,da bi ga našla,ona ga mora tražiti pomoću ljubavi.Kako?Nje nema...I tako,ona luta u krug.Besprekidno.Dok suze ne presahnu.Dok bol ne mine.A krhotine prestanu kucati.Tada će naći mir.Mir će naći nju.Blaženstvo spokoja spustiti će se na njene kapke,kroz koje će kliznuti suza.Olakšanja...Zapamti to...svaki idući put...kad se poigraš..Zapamti da se igraš s jednim dragocjenim životom..Molim te,pusti ju...neka živi.
(2008.)

:-((

ne ne ne....ovo:-))

ma je, bas je gust povrijedit neku zensku

dok god se borimo za sebe, nije grijeh povrijediti onog drugog. bilo muško bilo žensko. but, kad to činimo iz čistog nehaja, iz bezobzirnosti ili baš me briga...ili još gore s namjerom da povrijedimo...e time smo tada utrli put...povratku. te priče nama samima!

meni..da,ne znam što je gore,povrijediti iz nehaja,ili s ciljem da se povrijedi...

ja vise volim namjerno povrijedit, sladje mi je dusi...

moram potpisati...

om, jesi li primijetio kak se to vrati. ak nisi, hoće...bez brige. kad ćeš najmanje očekivati

To se nikada ne vraća. Zli ljudi prolaze najbolje u životu.

sve se vrati

jok, negativa privlaci pozitivu i obrnuto...ako si dobra, najebat ces, ako si losa, bit ce ti super, zakon je takav...

Ne vrati se ništa.

mo, pa ovo..najebat ćeš i ne zvuči...loše! što znači da dobre...neće! e pa sad...u tom slučaju ja biram...loše!

fors,kako ne,svaku novu godinu..kad opet popiješ previše-pića i tableta;))

za sve postoji vrijeme, ono što daješ vratit će ti se...

for, koliko je to godina nikad...u tvom slučaju! rekla bih po onome što piše vrlo malo? i moja polovica stoljeća je...pih! netko je jutros pisao o 100 godina! e to je već brojka za...blog!

Svi zli ljudi koje poznajem prošli su apsolutno fantastično u životu, uključujući i klinca koji je ljudima otimao životinje i klao ih i vješao po dvorištima. Žena, djeca, ljubavnice, bijesni auti, kokaina na bacanje, kuća na moru, kuća van grada, kuća u gradu, zdravlje tip-top. Uostalom, pogledaj samo političare, nikome ništa ne fali :)

uglavnom,ja bih samo rekla da ću ja raditi u smjeru dobroga,odnosno,onoga za što je nadam se,dobro,jer drugačije ne znam,a sad hoće li mi se i kako vratti,nije toliko bitno.jer,bitno je samo kako se ja osjećam u svojoj koži i kako živim sama sa sobom.drugi neka biraju svoje puteve i žive sami sa sobom i svojim odlukama.

Zanimljiv blog. Pohvalan odabir glazbe. Samo - pitanje jedno imam, na konto ovog c/p teksta: A sto je s muskim srcem? Zar je ono manje vrijedno, manje sposobno osjecati?!

hvala ti...ne bih znala što s muškim srcem..nisam muško...priču o muškom srcu ću ostaviti muškim kolegama:-)

Hja'... zensko srce. Musko srce. Srce... ljudsko! Toliko individua, toliko razlicitih naravi, karaktera... a onda opet, svi smo mi krvavi ispod koze. Evo zadnjih mjeseci svjedocim iz dana u dan jednom ljudskom bicu koje, koje sustavno gradi najgoru i najbjedniju sliku o sebi koju mozete, ne, pardon, koju niste u stanju zamisliti. Kakvo je njegovo srce, ponekad se pitam? Ima li po njemu pruga, crta? Ima li ga uopce? Vec vidim, iza ugla, ceka ga jadna i samotna starost. Preuranjena, k tome. A onda opet, u momentima, ocuti se i kod njega... ljudskost. Ispod svih tih maski i naslaga, alkoholnih isparivanja, duhanskog dima...

droljo ljigava odjebi s iskrice