Ručkić krčkić

Ima jedno malo odmaralište, tamo malo ulijevo gore od Mliječnog puta, po imenu Ognjište nade, u koje odlaze žitelji tog dijela svemira. Štoviše, ponekad potegnu i iz drugih galaksija, jerbo je mjesto poznato po ugodnoj atmosferi i iscjeljiteljskim svojstvima.
Dođu tu bića slomljenih srdaca, bedrenih kosti, kičme, falusa, ma svih mogućih dijelova tijela koja su bitna za mentalno zdravlje i uspješan emocionalni život, a tako i parenje i produženje svojih vrsta, e da bi se ogrijali na Ognjištu nade i prepekli na frcajućim iskrama: jerbo ove kauteriziraju. A ponekad...
Eh, ponekad zbilja spale. I to je dobro. Spali što ne možeš promijeniti! Premotaj što ne možeš zacijeliti!
Ognjište nade ima svoju svemirsku stranicu na kojoj se diči brojnim postignućima: npr. jednim čuvenim drmatorom koji je gazio sve pred sobom sve dok u spomenutom odmaralištu nije upoznao Nevoljenu nevoljnicu: i onda mu je rep upao u vatru, vatra se primila dlake, dlaka zapalila, palucnula leđima i sagorjela mu kičmu! A Nevoljena nevoljnica se prignula i svojim suzama je ugasila. Tik prije totalnog falusnog požara. Stradala jaja, ali ne i glavić. Mašala! Od tada su skupa, skupa stupaju, drmaju i drmusaju, ali ne gaze. Svi sretni!
Odmaralište obiluje atrakcijama. Ima jedna koja je napeta kao struna, ali zapravo mekana kao Zdenka sir: ona je fundaMentalist. Kod nje je sve fundus za metnuti u list kojim maše maho ti, ne maho, sve dok ne om(h)aneš pred razgorjelom vatrom. E, onda ona prelazi u meta-sferu. Pa tvoj fundament, sveudilj naričući, metne na križ, a križ na prsa, a prsa u vatru, i ne mrda dok se ne ispovijediš; ili bar platiš za oprost. I onda te pusti, tako pročišćenog, da se vratiš u svoj svijet, s nezaboravnom uspomenom.
A ima i Analna Kokoš. Najčuvenija gatara uz Mliječnu stazu, a i šire. Proriče iz govna. Vlastitog. Ti je pitaš, a ona sere. I onda gleda, veli, zeleno je, nije dobro. Mora biti roza. Sram te bilo, što to jedeš, ne paziš na sebe! Onda ti propiše jelovnik, ti sve to pokusaš, i fakat sereš ružičasto. Sve dok se ne vratiš doma i staneš mlatiti po pršutu; ili što te već veseli.
E, ali nju više ne reklamiraju toliko, jerbo je postala nepouzdana. Naime, jednom su je pitali bi li kastrirala mačiće, a ona se nije mogla posrati. Napinjala se i napinjala, vidjelo se da se zbilja trudi, i nakon tri galaktička dana i tri galaktičke noći, u mrklome mraku i u potpunoj tišini, začulo se PLOP! Svi su veselo zagrajali i podjarili vatru da vide sranje. Kad ono, nije sranje, nego jaje. Savršeno okruglo. Čudo neviđeno, povikaše gosti. Ali, kokoš se smrknula. Što će sad s tim jajetom? Bijelo izvana, ali tko zna što je unutra... "Žuto", šaptali su joj Zemljani; "Zeleno", rekoše Venerijanci; "Crveno", Marsovci. Ali, ona se nije mogla odlučiti. Nije znala. A nije mogla priznati.
Na koncu je rekla "Ne valja, sivo je". I bila je u pravu. Međutim, iz toga ništa nije mogla zaključiti: kao prvo, nije govno, nego jaje; kao drugo, morala ga je razbiti. I što sad? Jajeta nema više. A kajganu nitko neće.
Od tada kvoca bezveze i rijetko tko joj vjeruje. Ipak, zabavno je.
Bez obzira na sve, Ognjište nade je i dalje omiljeno, uglavnom zbog jedne krastače iz zviježđa Lire. Jest da je odurna za vidjeti, a kad zakrekeće, svi se razbježe, tim prije što za sobom ima cijeli klan, sve dvojne zvijezde, beta, delta, zeta, a epsilon je čak dvostruki duplić, i svi je prate, i svi su s njom... Krastača ništa ne proriče, ali zahvaljujući svojem klanu, koji već poprima značajke kulta, točno zna što se događa i kad isplazi jezičinu, sve frca i vrca. Ipak, na njezinoj je harfi svirao Orfej: pa kad zapjeva, a zbor se pridruži, glazba je tako milozvučna da joj nitko ne odoli...
Svi slušaju, makar ne pljeskali.
Ah, baš je lijepo biti na godišnjem odmoru! 

mene zanima, kako to da mi je kita spustena zadnjih 15 minuta? A cijeli dan bila u stavu pozor...

Pitaj Analnu Kokoš! Krastača Vega ne proriče, a dijagnoza bi te satrla.

ha ha, Dušo, a da ipak posjetiš kvalitetnog psihijatra..Ovo iz tebe nebu samo tak izvjetrilo, velika je vjerojatnost 8 vjeruj mi, ja kužim statistiku, stohastične procese pogotovo)

A povodom Orfeja, mislim ipak da je tebi Slon Prdnul U Vuho (oprosti zbog velikih slova, eto sviđalo mi se),,Makar je harfa u prenesenom značenju, ali ipak nekak osjećam da uopće nemaš sluha za glazbu..A Coco Chanel ima itekako..Ja ljude cijenim i po tome..Onaj kome je slon prdnul u vuho nije više dobar čovjek..tko ne može intonirati melodiju, ne sluša ni druge a niti sebe..to ti je sve u korelaciji.

Tvoj me blog podsjeća na neke teze iz knjižice koju sam davno čitao a koja se zove "Bolest i stvaranje"..bojim se da kad bi ozdravila, više ne bi pisala..toliko od mene, vidim da sve spava, a ja se moram dići rano da ugrabim svoj primjerak "Kraljice slasti", ha ha ha

Hahahahahha!Hoćemo godišnji!