.........ponekad.........
...ponekad kad se dan gasi,kad suton prepušta mjesto noći pomislim-da li je vrijedilo.......suza,smijeha,tisuće riječi..........
....ponekad dok mjesec prosipa srebrninu po moru moje namreškane duše pomislim-svaka misao,svaki trenutak bio je previše dan........
.......ponekad s prvim znacima zore dok se sunce lijeno vuče preko ruba uspavane planine pomislim-šutnja kao grop u grlu,gomile neizgovorenih riječi i prazna tišina možda se baš danas nestanu.........
27.07.2010. u 6:55 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar