BABY, COME BACK!

kako ću znati kad te sretnem? da si to ti. možda samo prođem. možda te samo ovlaš dodirnem. dušom. ili možda poljupcem. onim prijateljskim. jer za onaj drugi nemam vremena. niti volje. kako ću znati da sam te srela? hoću li? možda ću te samo ispratiti pogledom. promatrajući te. ispitujući tvoje lice. više cijenim govor šutnje. jer riječima  više ne vjerujem. toliko je toga...prošlo. pokušavam se prisjetiti likova, imena, dodira....i ide to nekako. iako ne baš pravim redom,nizom...sve mi teže prispodobit lik i djelo s...imenom. gotovo da sam srela sva slova abecede. desetljeća rada s ljudima ostavljaju traga tako da ih više...ne vidim. desetljeća dubokih emocija ostavljaju kratere...lava oliti magma kad krene ponese i sprži sve pred sobom...potom slijedi faza hlađenja i skrutnjavanja. i pustoši. prijašnjeg života. no, niče neki novi...drugačiji. danas sam željela zagrliti te. željela sam da me zagrlilš. iako ti nisam znala ime. pa te zato nisam mogla dozvati. poželjela sam otići u planinu. tamo stanuje ona. jeka. iako sam jučer čula jeku... u grotlu save. pas je lajao...i vraćala se jeka. došlo mi da se spustim na sprudove i kriknem...tu si? možda bi mi jeka odgovorila: jesam! al nisam....

svidja mi se...jako:-))

znat ćeš, znati, uopće ne sumnjaj.

možda sam se ipak trebala...spustiti!

tatum, ti to mene...tješiš! ne treba mi utjeha...treba mi...ljubav! kak ono reče tin...

nikako se spustiti, nikako, samo se dignuti, uzdići.

kako ćeš znati ako ga sretneš?! pa, lako; bit će to debeli, nalik na tebe starac s bradom, sa ortoped. štakom..

oš da ti sjiku pošaljem............

jeka treba krik!! "...Ta besjeda je lomača i dužan sam je viknuti, ili ću glavnjom planuti. Pa nek sam krijes na brdima, pa nek sam dah u plamenu, kad nisam krik sa krovova!..."

treba ti ljubav, ha? pa što ne kažeš!?..mnogi u zoološkom vrtu trebaju ljubav jedne takve žene..

tatum, mišljah...spustiti se u korito rijeke save! radi jeke...o nikakvom drugom spuštanju se nije radilo...ta ja sam ti vedar duh...svako jutro zaronim ali i..izronim!

a možda sam već kraj tebe prošla u trgu nekom, u gužvi perona
mudro te pustiv da zauvijek prodješ
jer već sam mogla itd.itd.

kretenu, nemam ništa protiv tebe...pa niti tvoje fotke. iako mi se čini da je ovih dana dosta često reproducirana tu na blogu...čujem da ti je roštilj posve ok!

ype, mora biti da si ili sam ili ti je netko drag...debeo! pa ti to toliko smeta. ja nisam oduševljena njima (debelim ljudima) jer mislim da je to stvar kulture...ali ne smetaju mi. to ipak najviše njih same....muči!

stijeno, šapni mi..koga si to citirala?

spusti se ti do korita rijeke zvane Sava, samo ako vidiš nekog zgodnog Janoša Bećaroša Pecaroša.
inače, ne.

ja ću tina i njegovu "meni bez mene"
"ure od smole cure besmisleno,
sumorni čovjek snatri bestjelesno,
sutonska strast se boji bezimeno,
a ljubav jeca, jeca bespredmetno;

i sve je danas prazno beskonačno,
a vjetar duva, duva bezutješno
na gole duše koje neprestano
ištu i grle beznadno, beskrajno"

viš tatum, ideja ti je super. drug put ću ponijeti...udicu!

a ja ću ovu od Tina:

Čovječe što nisi kao svi drugi, ne nosi srca na dlanu i ne misli da trebaš pokazati bogaljima svih blaga svoje duše.
Sjeti se da na dnu oceana čami bezbrojno biserje u školjkama. Niko ga ne vidje, niko ga neće vidjeti, možda ni trak
zvijezde što se ogleda nad vodom, pa ipak ljepota vasione dobiva od njegove ljepote.

a jesmo li ga pretjerale, možda!?

menibezmene... ti si zapravo sretna jer imaš osjećaje, ipak :)

ti još jedino ostima možeš uhvatiti nekoga!

..i udicu i mamac...a što ću ti ja, kada si se orjentirala na Savu...proširi malo djelokrug nadležnosti, hahaha.

da, more...to me muči! možda sam prema njemu bila poput stranca, neznanca..a on je bio tako blizak..srcu mom. možda mi je vjetar šapnuo to na...ono uho na koje slabije čujem? možda sam mu jučer rekla...sorry, tko te j. a možda sam ga jučer ovlaš dodirnula u...liftu?

ty, pa imaš i ti..al se sramiš ;) reć! tvoj red će sutra...doći!

ype, baš sam zamislila tu scenu...ja tebe bodem ostima..i da znaš kak mi je osmjeh zatitrao! ne zato kaj te boli već stoga što imaš...podrapane hlače! pa ti viri tintilinić!

cit. tvog komentara ''kak ono reče tin...''... sama si ga spomenula pa ga ja nisam onda pisala... Tin Ujević i Svakidašnja jadikovka ... (čitam ja tvoje komentare do kraja :))

YPENAX je inače jako zločest, ali je ovedje bil realan.. Srela buš ga.. ako očekuješ sresti muškarca preko 50 godina.. a večina njih izgleda baš onako..kako ih je on opisao. I najbitnije im je topli dom..da se dobro napapaju..i da im netko zagrije krevet..(jer im škripaju kosti) :))

i kak ide dalje ...?

a znaš da sam baš na nju pomislila...al je nisam dugo čitala...na istoj strani knjige je i gdje meni bez mene...ali kako imam česte kritičare ovdje, više se ne ufam ofrlje nešto napisat...jer bi me...zaskočili!

To je menibezmene kod mene prošla svršena stvar... postao sam imun :) ... sad za te neke zloćudne misli u mom malom mozgu nema mjesta :))

tak je tatum, treba malo reda napraviti i na lokalnim razinama :))

drvosječa, srela sam ih cca 150 i uglavnom ipak nisu bili takvi...osim cca 25%. al tak je i u stvarnom životu...ne znam koliko si ih ti srela...uživo ovdje? znaš kak se veli..par para nađe?

najprije ćeš ga pogledati...pa će on onako značajno pogledati tebe, pa će reći, oprostite miss, kako bi bilo da nabacimo koju šetnjicu duž ove naše lijepe Savice..pogledajte kako se talasa..kako nas mami...i ovaaaj .....

ipak je lakše kad..svoj svome! jedino kaj ja još nisam otkrila...svoje? malo dalmacije, malo slovenije, malo istre, malo like, malo zagreba...hm...baš nema nigdje...slavonije! otuda ta ipina empatija?

Petra, jesi vidjela kako je sada dobar, kao bubica!

menibezmene, tvojih sam godina.. i godine su nešto najljepše što mi se dogodilo u životu.. Uživam ko mala prasica u statusu godina, iskustvu..i svemu što gledam drugačijim očima nego prije.. a Tin Ujević je bil boem, što bi se današnjim riječnikom reklo pijanac koji je živjel od toga da mu netko nešto da..i htjela ne htjela, ne mogu se poistovjetiti sa njegovom poezijom.

menibezmene, kako nemaš, a jap?
vidiš da ti i scenario razrađujem, jojjj, jojjj!!

ajmeeeee.. kad si ih uspjela sresti 150??? Ja jedva da nekog ovdje poznajem..i to su žene.. koje sam svela na obiteljsko druženje..

Tin, duh i duša za sva vremena.

jebiga, 150... naravno kad je sve centralizirano, u metropoli se i jebu više neg ostala periferija... eto zašto ne žele decentralizaciju države .. konačno mi jasno :))))

drvosječa, štoš kad imaš doma...komada! a ja volim piti kavu...i popijem svaki dan tri...a računaj četiri godine...puta kolko dana...puta tri kave...e sad, ispada da sam tek svaku tridesetu popila s nekim!

tin ko pijanac bil je veći gospon neg većina hrvata...trijezna! no...istina jest da mi pijanci nisu dragi. ali genijalci...poete jesu!

viš petro ni mi to palo napamet...da smo mi u metropoli tak povlašteni glede...jebačine? naime, već šest mjeseci...ništ? kaj bi tek bilo da sam negdje...regionalno?

drvosječo, imam deset metara drva, oš cijepati ?

tati, pa ti si svestrana...žena? ili si muško...ovdje nije ničem za vjerovat! nas dvije smo žene...mislim moja pesica i ja...glavom i bradom!

jbt, pa stvarno...kaj je preveć je preveć! sad mi je jasno zakaj tolko šećem...savom! skupljam...rijetke primjerke...endeme čak...muškaraca!

žensko stvorenje sam ti ja, sa jednim jedinim nickom.

jedna ali vrijedna, vala jesi sredila...ypeja! ubuduće tebe zovem...upomoć!

...se spustila med sprudove! obično tamo kamo ne odemo, niti ne dođemo! tako većina ljudi...poglavito muškaraca...ne ode! pa se onda čude što ne...dođu?