Ručkić krčkić

Nekada davno, davno, kad sam imala samo 17 i pol godina, postala sam suradnica tad prestižnog časopisa. Poslalo me na školsku praksu (šuvarica!), a zadržalo na talent i inteligenciju. A bit će i nešto seksepila, jerbo su se svi urednici otimali za mene, osobito kad je trebalo na službeni put: i tak sam vam ja pisala o svemu, od likovnih preko dramskih i filmskih do glazbenih umjetnosti, recenzirala, kritizirala, polemizirala, esejizirala. I ševila se k'o nikad! Po volji i izboru: s estradnim, umjetničkim, novinarskim ili pučkim izabranicima.
I tako godinama, uz studij. Bilo mi je tako super da sam čvrsto vjerovala kako bih taj posao radila sve da mi ga ne plate. Sve dok nisu prestali plaćati.
Nisu platili jedan tekst, pa drugi, pa moju kolumnu... cijeli mjesec bez plaće. I pazi čuda, moj polet odjednom gubi zamah!
I tak, odem ja u redakciju i pitam glavnoga što je s lovom. Veli on, nema pojma, on je sve naloge potpisao i dao curama.
A "cure" su bile tri žene, najmlađa od njih 10-ak, a najstarija 30-ak godina starija od mene, jedna udata, ali pred razvodom, a druge dvije neudate, u vezama s urednicima, i željne formalnosti u obliku metala i papira. Sjedile su u nekakvom predsoblju ispred uredničke sobe i po cijeli dan kukale, razmjenjivale recepte i ogovarale.
I na koncu se ispostavi da su one obustavile moje honorare. Iz bijesa i revolta: jerbo sam ja bezobrazna!
Kako, zašto...? Pa uvijek ih lijepo pozdravim kad dođem i produžim dalje svojim poslom. Kad me pitaju kako sam, odgovorim i uzvratim pitanjem; dobro, možda malo pocupkujem ako se odgovor oduži, ali hebga, ja imam posla, došla sam tu nekim poslom, netko me čeka i nekamo moram dalje...
E, viš, baš TO je bio taj moj bezobrazluk - sve što sam sad nabrojala. Jerbo sam smetnula s uma da ja i s NJIMA imam nekog posla, i to (očito) važnoga, da i o NJIMA ovisi nešto u mojem životu.
I jebiga, morala sam im platiti da mi plate: u naturi. Sjesti i slušati. Klimati. Reći nešto ružno o nekome koga ne vole. Pitati mamu za recepte, tak da ne dođem praznih ruku. Malo ih poduprijeti u pravednom gnjevu, priznati da su važne.
Ljudi moji, kak je to DOSADNO! Tada sam zaključila, a do dana današnjeg se nisam predomislila: ja vam to neću, pa sve da mi NE plate!

Vega, kaj si ti ikad imala sedamnaest i pol godina?

Jel' to bila Modra Lasta il' Polet?

pa jesu li ti platili ili nisu???

jesu, u naturi.

Vega, pa tvoje tijelo je bilo prometno kak autoput:)A u čem je poanta..Da su ti antipatični socijalni rituali? Pa mogla si i kraće to napisat..Jeble te sapunice..od grama nečega napraviš tri kubna metra pjene..No, to se valjda prodaje:OOO

u naturi...vegaaaa jel to trampa bila?

po kartici..zato i trabunja. prof. deformacija.

ejjj ovo si super napisala... i ja prošla isto, u udruženju manekena h... nekad... i to mi bilo iskustvo za 5, sad učim kčer kako se to radi, al hebi ga mala neće ništ naučit... neće, ponaša se isto ko ti tada i sada...dat cu joj ovo da procita... super si
pozzz

Nikad nisam pisala u omladinskoj štampi, skočila sam odmah među odrasle. I da, platili su mi, naravno. Ali, obustavili su tzv. "počasne honorare" (takve su dobivali npr. Kardelj ili Bakarić kad bi se umilostivili nešto napisati) koje su mi greškom upravo tih "cura" isplaćivali pune TRI GODINE :-)))))))))))))))

Nema više takvih teta koje će se raznježiti nad krkhim djetešcem i pružit malo topline. Danas većina ovih baba uopće ne šljivedjecu; neke im čak odmjeravaju noge i guzu i usporedjuju sa sobom.

Znači, odmah si bila u Startu.

Radila sam i za Start, Svileni, ali to mi nije bila matična redakcija; zapravo sam prestala objavljivati upravo zbog Starta: preuzela sam jedan posao koji mi je trebao platiti vrtnu garnituru; kad ga je Start platio, nekih 7 mjeseci kasnije, u uvjetima galopirajuće inflacije, nisam više mogla platiti ni tabure.

Znam vega, bila si u Areni.

Samo u pulskoj, svileni! :-))

Da, već dugo nismo imali pošteni japajapajaizmični esej poput ovoga...(Drmax, gdje si sad?)(sebi u bradu)

Mene više zanima koliko te obležalo estradnih i inih umjetnika u tom periodu, vjerujem da si kao pravi jarac vodila statistiku:DDD

Za monomanične: freshfree je ispravno shvatila poantu, a to NIJE broj mojih jebačina, nego krhkost ega osoba koje su fatumski osuđene na logističku potporu, a ne glavnu ulogu.

Kako ste zlobni...mislim da ova fina gospodja samo provocira:-) Zar bi se ona poševila po svakom kantunu?

da freshfreee je super shvatila..Svi koji kažu "Bravo Vega" su super shvatili, ostali su glupani..Ovak loši tekst nije ni moj zamorac nikad napisal..Užas, ovoje nekaj najgore kaj sam pročitao do sada..Koja narcisoidna samoreklamerska podvaljotka..Sva sreća da me tvoja taština hrani , jer shvaćam da ima još beznadnijih slučajeva nego što sam mogao zamisliti.

Pa glečte, "cure": ja nisam ovamo došla s nekim očekivanjima blogerskog prestiža, nego, da prostite, čestito se izjebati, što sam i učinila. Kad mi je bilo dosta, obratila sam pozornost na blog, i gle čuda, već 2 godine se spomenuti vrti oko mene! Kako, zašto...? Valjda postoji neki odgovor. Meni ga se ne da tražiti, bilo bi fer da i "cure" odrade svoj dio posla, zar ne? :-))

ko je taj, mamicumunjegovu, da ga vidim..:DDD

otkad sam tu, ti si stalno na blogu..Očito je jebački period završil još i prije , ha ha ha

Jebački je bio gotov za mjesec dana, a onda sam prešla na ljubavni. Taj još uvijek traje, uz povremene korekcije i izmjene kadra :-))

Baš je "fuj" kad su žene vulgarne. Pogotovo kad su u zrelim godinama. Prave "madame" iz kupleraja. Ode čitateljica, pa pa!

Je, hoće to tak, tim redom, makar ne vidim tvoje specijalne zasluge u tome..riječ je o prirodnom procesu..maturacije..makar sumnjam da buš ti ikad nadišla svoj prizemni aspekt .A ljubav nikad nije prizemna...

Moje krhko srce jedva podnosi gubitak tako dragocjene štovateljice i štioice (valjda!)... MOrat ću se od muke večeras poševiti, ah, ah, jadna li sam i vulgarna u svojoj prirodnosti svoje vulgarne prirode i neprimjerene dobi za takve aktivnosti!

Eternisu, ljubav bez uzemljenja ne postoji: onda je to fantazija.

Zapraf, eternisu, viš, danas sam dvaput došla do nekih spoznaja zahvaljujući baš TEBI: prva je bila da drmaxa ne treba sankcionirati zbog činjenice da je oduran, da je to diskriminacija jednaka diskriminaciji po osnovi vjere, boje kože ili vjeroispovjesti; druga je da je tvoj idealizam dirljiv. Škodljiv po tebe, ali meni vrlo dopadljiv (kad nije naporan)! :-))

Hm, a dok sam miješala povrće u rajngli, zapitala sam se je li to idealizam ili idolatrija? Ovo drugo je, naime, vrlo nezdravo. A nije ni simpatično. Odražava nezrelu i manipulativnu narav obožavatelja koji ucjenjuje svojim obožavanjem.

A Vega, kod Eternisa vrijedi ona "jednom ko nijednom"..Viš da si dvaput došla do spoznaje..velim ti ja , nisam ja neki tamo bezvezni..:DDD

Nisi ni obvezni, et! ;-))

ha ha ha, povrće moraš u rajngli miješati koncentrirano, u zen maniri, jer ti se u suprotnom to miješanje prenese i ma logični dio pa trabunjaš sama sebi gluposti..Nekad majmuna u mozgu moraš malo dodmoriti od silnog skakanja amo tamo po kavezu, a miješanje povrća u rajngli ti je najbolja vježba, ali moraš samo to raditi, i BITI i rajngla i osoba koja miješa i povrće i kuhača istovremeno...

nisam obvezni, ali sam neophodni:)))

Eternisu, jesi li ti danas ručao? Ne mislim na tekuću hranu :-)))

Čini mi se da je ovo prešlo u dijalog vjetropira i vlasnice veš mašine, ljudi kao da su se uplašili ili preživaju svoje ručkove..Stoga, odlazim grcajući od zadovoljstva što mi je udijeljen trenurtak virtualne nježnosti nevješto začinjen hinjenim odbijanjem :DDDDD Ljubim tvoje Spiritualno biće, budući da tvoje tijelo nije u nekakvoj apetitlih predodžbi nakon ovog bloga...

Nego, et, prijateljsko upozorenje: za 10-ak dana dajem računalo na generalku, a sumnjam da će mi se dati pisati na laptopu (pišem naslijepo, s 10 prstiju, i ne volim skučene tipkovnice): kako ćeš ti izdržati veginsku depravaciju?

ja ne jedem, vegice, živim od solarne joge...

To me pitaj nakon što deprivacija prođe, kak mogu znat unaprijed..btw, kaj imaš tak debele prste ili neki mini laptop?(da ti je tipkovnica "skučena) na onoj slici se dobro vidi da imaš (začudo, ha ha) elegantnu ruku sa sa isto takvim prstima, dakle stvar je ipak u tipkovnici..A deprivacija ko deprivacija, postoji i fenomen desenzibilizacije, pa se sve lakše podnese...