Bog je katkad pravi šeret, na strmini doda teret...

Hmmm ovako...ja sam medicinska sestra, imam 27 godina, imam stan, dobro podstanarski ali kao moj, očajno sam single, ulazim iz jedne loše veze u drugu, ako se uopće mogu nazvati vezama, više je to bolesna opsjednutost nekom osobom dok ne dođe druga osoba s kojom se bolesno opsjednem, od ranih nogu sam počela čitati glupe ljubavne romane(bakina knjižnica), to se nastavilo i u ranom mladenaštvu a iskreno traje i sada.
Što se filma tiče i tu sam počela sa klasicima poput Prohujalo s vihorom i inim sličnim filmićima...opsesija filmom je i dalje u toku i malo se sramim reći da ja ipak volim pogledati jednostavni film sa sretnim završetkom. Ne volim one art filmove španjolsko-izraelsko-poljske koprodukcije gdje glavni lik hod s plastičnom vrećicom oko glave cijeli film i pokušava shvatiti smisao života.
Dakle to su bile neke činjenice.
Shvatila sam napokon kako znam da sam se zaljubila. Dakle ja sam zaljubljena kada određenu osobu(predmet mojih trenutnih žudnji) počnem često zamišljati u bolesničkoj sobi, na respiratoru sa zastrašujućom dijagnozom i mizernim šansama za oporavak, tu u moju maštariju uskačem ja koja ga njegujem, čitam novine, sabrana djela sestara Bronte, donosim cvijeće, pričam mu, ispunjavam listić kladionice u njegovo ime itd, itd...
S vremenom njemu postane bolje i svi se tome čude ali ja znam da je On pobijedio bolest samo zbog moje ljubavi.
Malo bolesno zar ne? Ne mogu si pomoći, ne želim ja o tome razmišljati ali jednostavno te slike mi upadaju u glavu htjela-ne htjela...

Možda da porazgovaraš sa psihijatrom o tim maštarijama...kad več radiš u bolnici..!!

Očigledno želiš svojem dragom biti jedina na svijetu, a želiš i držati glavnu riječ u vezi. Sasvim normalna stvar. Još si i nepopravljivo romantična. Što se mene tiče, sasvim si u redu!

Misery? hmmm... šinjorina Wilkes, jeste to vi, ba? :D

bolesno? ma nije uopće... ja često sanjarim da ovaj mizerni svijet 'spasi' veliki meteor ili komet ;-}