vita brevitas, ars longa

Srce mi je uglazbilo tugu,
plačom duše suza piše note,
kad mi mog˙o birao bih drugu
da mi vrati što mi sudba ote.
 
Varala je dušu i mene
zla sudbina, to života malo,
kao da sam ja od hladne stijene,
ali njoj je baš do mene stalo.
 
Gubio sam bitke u životu,
al´ dobiv´o  ratove do kraja,
plać´o cijenu, ne pitah za svotu,
da napravim mostove do raja.
 
I kad bôlan, samo malo krene
pred njim brzo nestane i puta
i umjetno cvijeće njemu vene.
O, sudbino, što si na me ljuta?
 
Sve prolazi, ništa vječno nije,
treba vrijeme da vreću istrese,
da mi ovo prestane što prije
i plima da valove donese.
 
Da zaplovim valovima sreće
malom lađom, srebrom okovanom,
neka teret padne s mojih pleća
da osjetim što li je to sreća.

doktorski:)

?