pisati pisma, pričati priče

"Kad god mi sudbina pruži žlicu, nemam juhe - i obratno!" Mislim da je to Lec rekao, ali mnogi od nas mogli bi potpisati ovu rečenicu.
Nakon šest godina otprilike, desetak kilograma teži, a čini mi se i da si narastao gotovo do dva metra, pojavio si se opet. Žlica? Juha? Nejestivo?
Ne znam. Ali znam - da si na Iskrici. Kako mi to ranije nije palo na pamet, već si toliko dugo unutar ove kutije čijim ekranom prosipam okruglice slova, kao da ti kuham, kao da te kuham:)
Naučio si me sve što znam o fraktalima. To nikad neću zaboraviti. I dok se smiješ usnama, očima, rukama, čitavim tijelom, onim smijehom koji te otkrivao, kojeg jedinog nisi uspijevao prikriti strašnom mentalnošću koja me je opijala, i dok se smiješ tako, prisjećam se: "Između fraktala i kaosa - izaberi mene".
Jesi li mi to, nakon šest godina, došao reći što si izabrao?

Nakon puno vremena :-)). I ne mislim aamo na tvoje pisanje :-)).