Basna o galebu i mishu

Utonuo je natrag u fotelju,kao obezglavljen.U nevjerici je vrtio glavom,prstima dodirivao užarene usne,jezikom skupljajući njen okus koji je blijedio.Još trenutak,dva je rastreseno vrtio prethodni film,a tada,onaj podmukli,lovački dio njega je odlučio.Naći će ju pod svaku cijenu.A kad ju nađe,neće si više dozvoliti slabost.Znao je da ona vodi ovu igru.Za sad.Neka ostane u tom uvjerenju.
Pošao je do obližnjeg zida i rukom polako istraživao pedalj po pedalj dok je polako koračao uza nj.Tražio je prekidač za svijetlo ili vrata.Izlaz u lovište.Nakon nekoliko minuta u sporom otkucavanju,konačno je dotaknuo drveni okvir.Uzdah olakšanja i cerek osvojenog boda izašli su iz njega,a da ih nije bio ni svjestan.Njegov um je već analizirao situaciju i tražio prikladno rješenje.Kuća mu je bila nepoznata.Hodnici kao labirinti.Vladao je mrak.U nos bi mu povremeno dolutao djelić njenog mirisa,ali nije mogao sa sigurnošću tvrditi da to nije samo priviđenje.Osluškujući,kao da je mogao u daljini nazrijeti njen smijeh.Mamila ga je.Vještica.Željela je da ju traži.Željela je da postane lovac.Da probudi iskonsku muškost u sebi i krene u potragu.Znao je to.Kretao se polako vrebajući.Povremeno se sudarajući sa neočekivanim komadima rasparenog namještaja,koje za njega nije imalo ni oblik ni svrhu.
Izmoren sumanutim mislilma i grozničavom nestrpljivošću konačno je ušao u jednu prostranu prostoriju.U njoj je dominirao stakleni zid,iza kojeg je bjesnjela oluja.Velike kišne kapi su lupale u okno,munje su šarale prostoriju bljeskovima svjetlosti.I tamo je stajala ona.Leđima okrenuta njemu.Obavijena onom istom tkaninom koju ni onda nije uspijevao razabrati,kose puštene da vodi svoj ples po njenim leđima.Polako joj je prišao,opušten i skriven olujom.Tek na korak od nje,ona se okrenula prema njemu.Bez mimike lica uhvatila je njegovu ruku i povela ju do svojih usana.Nježno je njegovim prstom klizila po samom njihovom rubu,tek ovlaš jezikom dodirujući jagodicu i gledajući ga ravno u oči.Osjetio je struju duž cijele dužine leđa.Ovaj put se bojao pomaknuti od straha da ne nestane.Samo je stajao mirno sklopljenih očiju očekujući sljedeći potez.A ona je prišla korak bliže,vodeći njegov vlažni prst središtem svojih grudiju,puštajući ga da lagano klizi putem koji sam odabere.Nježno se privila uz njegovo tijelo i usanama dotaknula vrat tik do uha.Lagani vihor koji je prostrujao pored uha zaustavio je njegovo disanje.Osjetila je kako mu srce užurbano lupa,te ga je prekrila dlanom da ga smiri.Strah je minuo,strast je preuzela kontrolu.Svijet je stao.Snažno joj je dlanom obuhvatio glavu i umrsio ruku u njenu kosu,prisiljavajući joj glavu da se okrene prema njemu.Grubo ju je poljubio rastvarajući joj usne i gurajući svoj jezik što dublje u nju.Morao je prodrijeti duboko u njen teritorij.A ona mu se nježno podala stišćući svoje tijelo blisko uz njega.U iščeznuću trenutka postojali su samo njih dvoje izgubljeni u tom iskonskom poljupcu.Poljupcu koji je označavao početak i kraj.Igre.Svemira.

klap klap klap (spontani aplauz iz publike:)))

Dakle, nije bilo blubolza.

majo:-**

čiča miča,gotova je priča.-)

pa valjda sudac treba svirat kraj, nemreš ti sam tak proglasit... ček, da pročitam .. :)

hm,aj me upoznaj s tom malom :))

heheh,kukaluka..aj ti ponovo piši,pa ću razmisliti o tome:-))