BABY, COME BACK!

 
http://www.youtube.com/watch?v=H1ibNRs4y-4
reče...prije spavanja (jednogpetogkolovoza)
 
 

ja bih htio da mi to svira u wc-u.

između ...očekivanja
i općenja...odlučih pisati ti. opet. jer, koliko god razgovori trajali..oni stvarni i oni u mašti, uvijek imam još nešto za reć. nezaustavljivo, nekontrolirano...kao da se bojim da ćeš idućeg trena nestat, otić, da će puknut žica...iako mobiteli već davno nemaju to. upravo odsvirao persy sladge i njegova stvar: kako čovjek voli ženu. dugo već nisam slušala taj cd, a večeras nekako, kao i toliko toga kad smo nas dvoje u pitanju, kao da se samo slaže. valjda sam htjela zamislit kako ti voliš...mene! jer za sada imam samo tvoje oči, koje poniru u mojim...iako pomalo osjećam tvoju toplinu. naslućujem. i ne znam kud će me ovo odvest. možda u bespuća, ne valjda francekova...imagine, kaže lenon...i zamišljam, but...kao da je nezamislivo. toliko toga što je bilo...zamislivo. a neostvareno. jer, ne razara sve ono što je čovjek imao, bio...čak niti kada to mine...razara i ostavlja kratere u duši, tijelu...sve ono što smo zamišljali, željeli, snatrili, očekivali...a nije se nikad dogodilo. i upravo to nedogađanje najveća je bol koju zatomljujemo, to što ne živimo...a željeli smo. što smo zamislili, a nikad ostvarili. nekad sam mislila da su sjećanja...život sam. but, život koji se dešava između popišanih pelena, dječjih zadaća, nedjeljnih ručkova, večernjih sexualnih uobičajenih radnji...umora od posla i svega...to jest divan život koji smo živjeli. o svemu čak imamo i svekolike dokaze u vidu fotki kako skupnih tako i pojedinačnih. kronologija je važan faktor...stabilnosti čovjeka. kako bi znao kada i gdje je točno otišao u pizdu materinu. a počesto niti one, fotke...ne pomažu. netko svojevremeno reče...locirati, uhititi, privesti. pitam se koliko je nas, vas...uspjelo sebe...dovesti k...sebi? što će nam donijeti ovo moje, tvoje...naše? ti kažeš imaš mir, ja imam nemir. želim tvoj...mir? zauzvrat dajem svoj nemir, kako bi ga..umirio! ja bih možda voljela unijeti malo nemira u tvoj...iako kažeš da ga imaš dovoljno. a imaš dovoljno i suvišnih lica? možeš li...čak i ovo malo? u ime onog više, puno...da ne bude previše? but, želio si me...stoga budi spreman, moj horacije!
04.08.2009. 20:58:20

onaj sjaj u oku...nikako da se pojavi? again

a opet sex i bez njega (pogleda) može biti posve...ok! tečem li ja to u suprutnom smjeru...od mora ka....?

a to mi ga dođe i kao početi graditi kuću od...krova? moram priznati da nisam razumjela, iako sam spremila prospekte o...montažnim kućicama! jednog dana, u ljetnikovcu na zlatnom jezeru...on će brati jagode i samo će se...srušiti? hm, di ću biti....ja?

mislim da ću spavati? ili barem...otići!

ali prije spavanja...danas mi je pala na pamet jedna notorna istina. bio si nenadjebiv kad je bila galantnost u pitanju. nitko me nikada nije tako razmazio u odlascima u restorane (nije baš uobičajeno za supruga)...uvijek si ti bio taj koji si zvao, plaćao...sada su došla neka čudna vremena...dijeli se fifti fifti ili uzvraća pozivom! i tako, opet sam večeras dotaknula vas...nekolicinu!rekla bih...crtice iz života... što mogu kad imam bogata....sjećanja!

laku noć, pusa za uho!