JUGOZAPAD

 
Nedostaje mi jedan čovjek. Iako sam pohodila drugog. Sve što činimo u životu lažemo ako kažemo da činimo za nekog. To činimo za sebe. I zbog sebe. Ako je netko u toj priči i igri, odigrat ćemo je. Jedna fotka Une bila je dovoljna. Da poželim vidjeti taj sanjani ljetnikovac na zlatnom jezeru. A možda i činjenica da ju je netko fotkao. I poslao meni. Dok sam te još očekivala, nadala se, htjela, smjela. Koje li drskosti…nakon kurca....poželjeti i dušu? Nisam vjerovala razumu koji je rekao…pa koji kurac ti treba (a treba mi i dobila sam ga) 100 km otići da bi se vratila. Dakle, dvjesto! Jer ionako znaš da nema čovjeka. Kojeg si željela, očekivala, čeznula. Ali moja nutrina slutila je da iza svih tih livada, bregova, šuma…postoji neka duša. Tamo u divljini. Možda samo zato jer sam ju ja tamo stavila. Pa ju ipak nisam našla. Obično tražim prave stvari na pogrešnim mjestima? A možda tražim pogrešne stvari na pravim mjestima? Ima tu i nekih ljudi. Nikad mi nisu bili razumljivi ti elektroničari, matematičari, strojari…a opet neumoljivo su me baš oni privlačili. Poput leptira i svjetiljke. But, kako to obično biva u životu svaku gorčinu kojom smo isprali grlo valjalo je pospremiti u želudac. Progutati. One druge, isprati.Istina, tvoj danas nije izdržao. Ne znam jesi li povraćao od muke sa sobom ili bez mene? Ili možda obrnuto…sa mnom ali bez tebe? Ili samo od hrane, pića….i svoje tvrdoglavosti. I kome se ja to rugam. Da li možda svojoj. Tvrdoglavosti? Ludosti? Gluposti? Ili možda još samo jednom učinjenom koraku ka….ponoru ljudske patnje…suosjećanja…intuicije…koja me odvela. Ali i vratila. Meni samoj. A svi oni beskrajni brežuljci koji su se smjestili od Umetića do Kostajnice i taj usnuli grad, lijena rijeka…valjalo ih je vidjeti kako bih znala što trebam tražiti. I naći. Ipak malo…bliže! Sunce je nemilice tuklo sa zapada u povratku. Vraćala sam se sa juga. Nisam imala pojma da sunce tako zasljepljuje…čovjeka. Ili to bjahu suze? Otrla sam lice…kako bih bila sigurna. Ili  premjestila veliku užarenu loptu. Jer, moje sunce je ipak…negdje drugdje. Ne na zapadu, ne na jugu…rekla bih…ne sjeverozapad (hičkokov) već moj…jugozapad. Pitom s ponekim tragom…divljine! Ne divlji s ponekim tragom...pitomosti! Slično, ali vrlo različito. I nije važno što je u pitanju tvoja maska, prestara sam za pitalice i rugalice. Pitao si: stigla? Rekoh: Stigla.
Na zapadu ništa novo.

11.08.2010. u 21:48   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

bezmenićka....ljubim te. najs..veri najs

Autor: guantanamera   |   11.08.2010. u 21:59   |   opcije


izvrsno, skidam kapu

Autor: luckylili   |   11.08.2010. u 22:02   |   opcije


guanta, znaš da obično najbolje stvari (pjesme, priče etc.) budu...srcem natopljene. mislim ono, ostaviš svoje srce i ideš...dalje! jedino je dobro kaj uvijek netko naiđe i...pokupi ga! do slijedeće postaje?

Autor: menibezmene   |   11.08.2010. u 22:08   |   opcije


luky, ja sam možda bila bolje sreće neg ti pa sam tamo bila...i našla tu inspiraciju! usred tjedna...dana...ničega. uzmeš taj kamičak vedrine, staviš ga na sic auta i...kreneš! normalno, i vratiš se...,jer sutra je novi (radni) dan...,kak reče scarlet!

Autor: menibezmene   |   11.08.2010. u 22:10   |   opcije


istina...i to sam u ovom tvom tekstu osjetila. Prošli me lagani žmarci

Autor: guantanamera   |   11.08.2010. u 22:10   |   opcije


(sorry što sam te "čitala" :))sviđa mi se ovo napisano, menibezmene, pa sam zato otvorila..A nick po pjesmi?

Autor: sanjiva958   |   11.08.2010. u 22:13   |   opcije


guanta, valja se usuditi u životu učiniti i poneku glupost. jer kako bismo znali da ona to jest. lako je slijediti razum...ali srce? ta želja za bićem (svojim) goni te ka drugom...biću! sam put i traženje je često važnije i zanimljivije nego li...nalazak! iako sam ja već pomalo umorni putnik namjernik...od traženja. a nenalaženja. no, rekli bi trezvenjaci...čemu, kome? nisam se nikad napila, al ne bih rekla zase da sam ta...trezvenjak!

Autor: menibezmene   |   11.08.2010. u 22:16   |   opcije


da sanjiva, tin mi je...slaba točka!

Autor: menibezmene   |   11.08.2010. u 22:17   |   opcije


Gospođo Bezmeninić,niti ja ne pijem ali sam uvijek opijena i veliki sanjalica..i usudim se se svašta sa svojim životom. Sve što se ne bih usudila učiniti svojim srcem pa makar ga ponekada i ranila bilo bi za mene uzalud potrošen život. Zato ti hvala na ovome tekstu... još me žmarci idu

Autor: guantanamera   |   11.08.2010. u 22:23   |   opcije


bravo guanta, ti si za moju kuću! jebeš ljude (neće se valjda uvrijediti) koji se ne usude! eto, proljetos sam došla u napast otići do...splita! sresti čovjeka...

Autor: menibezmene   |   11.08.2010. u 22:35   |   opcije


a sada me spopala napast zaspati snom...pravednika! eto, što ti je dobro obavljen posao! jedino kaj bih voljela s tobom...zapaliti svijet! zato sam i ostavila...upaljač...idem sad nać tu stvar...i stavit!

Autor: menibezmene   |   11.08.2010. u 22:56   |   opcije


jesi bila u slabinji s njim?

Autor: pobjeda5   |   11.08.2010. u 23:01   |   opcije




http://www.youtube.com/watch?v=mKF_zAwDHkI

kaže da je a nije...jebeš youtube. imam ja to..svira..ali htjela sam da i vama svira...ali ništ od tog...odoh na spavanje!

Autor: menibezmene   |   11.08.2010. u 23:03   |   opcije


mislim da sam bila na istom mjestu s istom osobom koju spominješ u ovom blogu.

Autor: pobjeda5   |   11.08.2010. u 23:05   |   opcije


pobjedo...pojma nemam kaj to je? ovo je ipak moja...priča!

Autor: menibezmene   |   11.08.2010. u 23:06   |   opcije


ok. bila sam na mjestima koja spominješ s jednim tipom s iskrice. nekako mi to sve poznato

Autor: pobjeda5   |   11.08.2010. u 23:09   |   opcije


pa lijepo da si bila...kraj je prekrasan...iako nisam baš sigurna da smo bile u...susjedstvu! osobito ne na isti način s istim ljudima? no ne isključujem kak vele "svaku sličnost sa živim ljudima"?

Autor: menibezmene   |   11.08.2010. u 23:16   |   opcije


Dodaj komentar