Ne zelim pricati o smislu

Gledao sam jucer u KICu neki fini video+-performans. Francuzi neki. Ajme sto je dobro to. Pa sam se sjetio kako je bilo trenutaka kada sam znao sanjati, bez da se u snovima gubim. To je tako zapravo jako potrebno. Zadrzati snove. Zadrzati snove :)
I onda gledam ja ovdje ljude pa mi lijepo bude... ima svacega, ima druzenja, bliskosti nekih, a ima bogme i potencijala, i mashte, pa i potrebe za izrazavanjem.... I mislim si tako ja: pa zar ne bi svi ti (mi;) bili veseliji i sretniji kad bi nase djelovanje imalo jace ucinke?! Mozemo li i kako nase te mashte iskoristit drukcije nego da ih se samo ispusta i stavlja na vidjelo ekrana? Ne bi li svi bili sretniji kad bi uspjeli dio ucinka i _dozivjeti_ a ne samo _procitati_ i _promisliti_ ?
Ne, ne mislim (sve i kad bih mislio da mogu, a ne mislim, ja jesam entuzijast, ali nisam vodja) institucionalizirati te potencijale jer bi ih to civiliziralo i time steriliziralo. Jasno tu je i pitanje da li se moguce jace, bolje izraziti kao pojedinac i postoji li uopce potencijal za pojacavanje izrazavanja kroz udruzivanje....?
U svakom slucaju, mogucnost zamisljanja nekog oblika subverzivnog djelovanja mi je privlacna.
(Tocnije, meni je ovdje zapravo jako lijepo. Mislim, s vremena na vrijeme. Nekad tuzno, nekad ruzno, isto. Dakle, sve kako je i uvijek... )
/ah, nadam se da idem napokon na velebit za vikend, pa me veseli .... zato sam entuzijastican ;)
 

winki koji ucinak mos dozivit... ah pih. (mislish na pornomagazin?)

(nyah nyah... prica je prica. misli su misli. ne vjerujem u njih. ono sto mi mijenja raspolozenje 1000x jache je jedna setnja po brdu, npr.)

organiziraj weblog vikend na velebitu :)