BABY, COME BACK!

isto ništa novo! jučerašnji zapis završila sam sa zapadom. a današnji počinjem sa balkanom. i nije čak bitno na kojoj je strani svijeta. jer nije nigdje tj. nigdje je. barem nisu ovi ljudi ovdje. nisam probala, ali nagađam kako je grozno ostati bez posla. ali danas sam bila u prilici reći čovjeku/ženi da će dobiti otkaz. i sva ta bol u ljudskim očima, to pitanje: zašto? nema odgovora. tj. ima ga al je gadan. ko i svi ovi naši jebeni političari. prodane duše. primitivni tajkuni nastali od vozača, drvosječa, konobara, šustera i ostalih intelektualnih vizionara. a ovi potonji se razme, kupljeni su za šaku dolara ili eura. pa i njihove dr, mr...i ostale titule. neke čak i za kune. za drp lovu. i jebeš ti državu koja ne brine o svojim ljudima. građanima. državljanima. vijek trajanja joj je ograničen. kad tad urušit će se...ili sama od sebe ili u krvi. i ne nazire se tome kraj. sve neki  novi počeci. jer sve do njih nije bilo dobro. s njima sve počinje. i završava. mislim da je rijetko bilo vidljivo toliko kretenizma na jednom mjestu a na tako malom prostoru kao što je hrvatska. stoga, čemu se ja čudim kaj je iskrica samo slika i prilika...svoja!

a ljudi (ovi tu koji se kriju iza nickova) na rubu očaja u ovoj jebenoj recesiji nemaju niti tri čiste bilo što reći...već umjesto da svoju energiju okrenu i usmjere je u nešto pozitivno, ovdje na iskrici (a i šire) šire loše misli, djela....kao da su svi pomahnitali od zločestoće. one verbalne...za sada! kažu da je prvi korak ka izbavljenju priznati da si u...govnima! a kako nam je moral (dobro je to krizmanićka opisala) ispod ništice...trebati će puno godina kopanja...rudarskog!

vječnaja pamjat...amin!

...ne, draga moja...ne rudarskog kopanja!
Kopao je Alija Sirotanović i njemu slični, rukama i srcem.
Sada se rukama drpa a srce je maleno, zečje sa ubrzanim otkucajima od adrenalina pristiglog iz dupeta u kojem se većina uvukla u nadi da će sačuvati mrvice opale sa stolova budala.
...nema nam pomoći ovakvima mučaljivima i ustrašenima. Naletit će već neki novi rat u kojem će poneki čobani razmijeniti mjesta a stado će i dalje mirno pasti travu....a neki bogme i pušiti..:-(

nelblu, sad ću ja u rujnu u prag opet...pa popušit neki joint! ostalo sam već ionako...a tebi hvala na iskrenosti...i originalnosti!

ype, jel si se možda prepoznao? ne kao tajkun, ne kao mr dr (prodana duša intelektualna), već samo kao čovjek sa puno zločeste energije? na iskrici...jer za stvarni život nemaš muda, (kao ni većina hrvata)kak reče neliblu!

...tebibeztebe, neki naprosto posustanu u vječnom klinču sa moćnicima, neki ostanu bez suporta...na ledini (a "svijet ne možeš pjesmom spasti"!)...neki imaju sreću, poput mene, da grakću neprestano uz pripomoć par mlađahnih i neopterećenih strahom....i nećemo promijeniti svijet ali mikroklimu svoje ledine bogme ne damo gaziti bez graje i kokodakanja. Nekad slavimo sitne bitke, nekad ližemo rane....bitan je pokušaj...:-)