Dani i noći

Žudim za drvenim podom u drvenoj kući usred trave između šume i neba, na vrhu nekog brežuljka. Želim ostaviti zapetljanost grada i svih potreba koje on nameće. Hodati. Ne podnositi stalno pritisak silnih ljudi oko mene.  Samoća nam je svima prirođeno ugodna.  Samo smo zaboravili kako biti sami i to voljeti. Nema lijeka ni quick fix-a za samoću koji će zaista pomoći. Jučerašnje hodanje na hladnom zraku, na svjetlu i boji večernjeg neba, malo prije nego ga obuzme mrak. Moje proširivanje sebe na zrak, i oblake, i širinu i zakrivljenost Zemlje u daljini. Želim ostaviti boju za kosu, maskaru i puder. Želim imati samo jednu haljinu. Želim šetati kroz polja riže i pšenice. Ta moja želja za asketizmom sasvim je suprotna mojoj stvarnoj sklonosti hedonizmu, što će vam potvrditi svatko, tko me pozna. Ali ja ju ipak imam. Možda je to sjećanje na neke živote provedene na jednostavan i snažan način. Koliko će nam trebati da se vratimo mudroj jednostavnosti ? Ne znam i ne želim nikome držati lekcije o načinu života, ali osjećam da je sve, što radimo, besmisleno krivo. Osim kao put koji će nas dovesti do nas samih, ničemu ne služe sve naše potrošačke ugode. One su samo dug put do jednostavnosti.

e, da si ovdje jos negdje i pse ubacila rekla bih da je ovo blog koji potpisujem. i to krvlju ako treba:)
da...identicno...zelja za asketizmom i hedonizam koji zivim.

može jedan husky :)

moze, ma, moze bilo koji:)
ali, vodim ja i svoja dva:))

pa te alteanske blogove čekam ko ozebo sunce,ma ko penzioneri crni kruh ujutro..

nekako sam bez inspiracije lately dev :)

how's that possible? nije valjda da se i Alteanci zaljubljuju :)

valjda se ne zaljubljuju.. Alteani :)
zaljubljenost i nije nešto poželjno, nažalost

pa ne pišem ja samo kad sam tužna...

ja bi reko da zelite bas ono kaj ne zivite. prestanite zeljet asketizam, i postat cete asketi. jednostavno kao to.

imaš pravo, naravno...
samo to nije lako u svijetu kakav je naš
treba napraviti rez, a kad imaš djecu, onda taj rez izgleda puno manje moguć

zasto rez? zar nije upravo u tome mudrost da se pomiris gdje jesi? /inace, da, ne samo djeca. nego odraslost. izdrzavanje trajne nepomicnosti....

da nemaš djecu, ne bi tako razmišljala,,,

Dobar tekst, potpisao bi ga...Nije sretan onaj koji puno ima, već onaj kome je malo potrebno da bude sretan...Kapitalizam je bolestan od sustava utrke štakora, lažnih želja, pomodarstva, robovanja stvarima i ljudima, ideologijama, TV, medijima, masovnom ludilu...Jednostavan život u prirodi visokih duhovnih principa može donijeti duhovnu slobodu i sreću...Priroda nas vraća nama samima, našoj pravoj prirodi, djetetu u nama, bliže našem izvoru, vječnom i nepromjenjivom...