Ne zelim pricati o smislu

(prepjev nekoliko autora)
 
dusa nek se przhi na laganoj vatri,
nozem zamahni-oderi, zaurlaj i satri:
zajashi zmiju, predugu, i znaj
da osjetit neces nista kad dodjes
na kraj, samo pogledaj
u te uske oci i poljubac
medju raslje jezika
 
iznenadjenje minu,
sigurnost izgubi sjaj,
prekrasni moj prijatelju,
dragi ovo je kraj.
 
gle plava ptica doziva nas,
potajno jedinstven,
kuca sudnji cas:
kao kicosh razmetje se smrt,
bas je simpatican taj mali
vrazicak sto plamicak nosi
i prijateljica mu sto kosi
livade svijeta.
 
Hocete li biti bosi kad naidju, il' u cizmama cete ih cekat' svejedno je jer uskoro ce nam iz usta ispuzit' ti mali, debeljuskasti crvi.
(Naposljetku goli do kosti, sresti se.)
Slaba je to utjeha znam, u
ovom blatu neces bit' zadnji, a bogme
ni prvi.
 
Pa spjevali smo ovo,
za vasih tuluma kraj
 
baj baj
 
(pustite sad da sismisi polete)
 

A baš mi lijepo stoje u kosi, moram li ih pustiti?

Opet čitamo Šumu Striborovu, jel? ;))

a ja sam se kladio da ces ti pik pogodit... ma gledo sam jucer u MMu preko 3 sata apokalipse s Brandotom, pa to ti je. ;)