prekid
vozio sam teškom nogom,
dok pričala je priču,
ostavljale me rad drugoga,
uništavala moje napore.
što je duže jezikom plesala,
što su duže moje uši trzale,
to je ravno postajalo krivina,
to su gume izgarale.
zašutjela je na trenutak,
kad mi se lijeva učinila bolja,
u susret šleperu,
caru svih kamiona.
sekundu, dvije, i koji metar bliže
njezin vrisak me obuze
bilo je kasno za kočenje,
u autu ostale su samo mamuze.
17.08.2010. u 13:15 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar