Sve ima svoj kraj

Tada još nije bila Princeza. Bila je djevojka sa site-a provokativnog nicka i lijepih fotografija. Ušetala je u moj cyber space, munjevito sa 200 na sat, veselo, dominantno i zauzela prostor buduće princeze i one pred kojom se sve konkurentkinje povlače. Inteligentna i britka na tastaturi, muškima je dopuštala slobode onoliko koliko je ona htjela i u startu mi, da samo ja to primjetim, davala prednost nad njima, popuštajući i gledajući kroz prste tamo gde drugima nije.
Ostale djevojke okupljene oko simpatičnog cyber klubića TRESLA SE GORA RODIO SE MIŠ, na sajtu za druženje i flertovanje, u kome su se besumučno zbijale šale i vodila virtuelna prepiska, desetak najaktivnijih i još toliko povremenih članova, nisu bile oduševljene njenom pojavom. Princeza im je i ako srdačna prema svima, zauzimala prostor koji su one do tada posjedovale. Ženska sujeta i pomisao da u realnom svjetu Princezina prednost može biti manja, održavala ih je u konkurenciji. Najviše je tolerisala vlasnicu kluba, iz puke pristojnosti, dok je druge po kadkad, pilila kako je stigla i za najmanju žensku pakost učinjenu ka njoj, makar to bio i samo pokušaj pakosti. Nasuprot njima, za muški deo članova Princeza je predstavljala atrakciju. Njene fotografije, bez trunke vulgarnosti odisale su prefinjenim visokim seksipilom, a britak jezik pride, na ivici provokacije, budio im je „pokvarenu“ maštu i „prljave“ strasti. Često je znala da se tobože ljuti i negoduje za takve reakcije muških komada koji su balili na njene fotke, često ih vulgarno komentarišući, ali mislim da je u biti to nesvjesno htjela. Kad kažem da je htjela mislim na požudu koju je prouzrokovala ali ne i na komentare, koji se doista ni meni a i svakom normalnom nisu mogli dopasti, što je vjerovatno bila poslijedica takve komunikacije sa drugim komadima koje su to dozvoljavale.
Pažljivo promatrajući njen izgled i držanje(koje je jako bitno) na fotografijama zaključio sam da se radi o osobi koja veoma drži do sebe. Princeza je bila svesna svoje tjelesne lijepote koja se ogledavala u bujnim grudima, prelepim dugim nogama, tankom struku i predivnoj crnoj kosi. Usne kao nacrtane kistom iskusnog slikara. Gornja malo deblja, donja tanja ali u svakom slučaju pravilna i prirodna. Visoko čelo i pomalo jajasti oblik glave doprinosili su njenoj ukupnoj lijepoti. Uglom iz kojeg su fotografije snimane i njenim gotovo profesionalnim poziranjem znala je istaći sve svoje prednosti. Uistinu, mana u fizičkom izgledu gotovo da i nije imala. Ako bi bio sitničav možda bi neku i pronašao ali doista pred tako lijepom pojavom bilo je nezahvalno pričatti o neprimentnim zamjerkama, koje za mene predstavljaju prednost. Nikad mi savršena plastificirana lepota nije bila primarna. Neobična lijepota je ono što me privlači, nešto što poseduje samo jedna a ne one „kalup“ lijepotice, Barbike. Onda detalji, nalakirani dugi nokti, negovani dugi prsti, dugačak i njegovan vrat i ruke. Prsti su mi definitivno fetish, nemam što kriti, još iz rane mladosti i prve ljubavi na brodu koji plovi za Hvar. Sve su to sitnice koje daju na kvalitetu. Odabir boja ruža za usnei laka za nokte, također je bio po mom ukusu. Nemojte misliti da sam sitničav, samo umjem obraćati pažnju na detalje.
Zatim odjeća. Neverovatno je kako lijepe žene kojima nedostaje ukusa i stila mogu da svoju lijepotu unište i u prvi plan izbace ono za muškarce nebitno ili previše istaknu ono za muškarce jako bitno. Dovoljan je samo jedan dijelić pogrešno odabrane garderobe, ne retko firmiran ali neukusan, da ponište sve ono lijepo na njima.
Kod Prinece nije bilo griješke u odjevanju.Visoke potpetice, haljetci koji otkrivaju lijepotu dugih vitkih nogu i bedara, majice bez stomaka, nakit na rukama i vratu. Odjećom je dominirao crna boja, koja se fantastično uklapala u tamni ten i kao gar crnu kosu „A la Pokahontas“ . Duguljasto lici pravilnih crta ukrašavao je red divnih bijelih zuba a braonkasto zelene oči mačkastog oblika uokvirene diskretnom šminkom dodavale su glamur na opisanu lijepotu.
Nemojte si ni misliti da sam još tada bio zaljubljen u Princezu. Tada samo je samo još promatrao, istina sa velikim interesovanjem jer me obično kod drugih, na pola promatranja uvijek neki neskladan detalj odbijao, ali u Princezinom slučaju to nije bilo tako.
Videvši da se ne pecam na prvu loptu puštala je elokventne muške komade, da joj se javno udvaraju, očekujući moju reakciju, koje nije bilo. Nisam htio pred drugima ispoljitu ljubomoru, mada mi priznajem nije bilo pravo. Ne bi to bila ni prava ljubomora, pre bi bila povrijeđena sujeta, koju svi mi htijeli to priznati ili ne imamo u određenoj količini. Kad bolje razmislim možda joj ja nisam ni bio prvi pik. Možda je samo željela vidjeti da li joj u klubu dugačkog imena koji je bio visoko na lijestvici rangiranih klubova, ima netkog zanimljivog, netkog ko će je zaintrigirati, podstaknuti na manje površnu komunikaciju. Vrata kluba, kada je u njega ulazila, otvorila je nogom, bučno, sa svojim kompom, inteligentnim i duhovitim Bilijem, tako da ga je, učini li joj se da nema ničega interesantnog isto tako i mogla zatvoriti i otploviti u drugu cyber oazu.
Do tada sam već poznavao osobno vlasnicu kluba Pipi i jedno muško laprdalo sa nickom Winchester. Izašli smo jednom na piće i partiju razgovora i uistinu oboje su bili fine, komunikativne i drage osobe. Bilo je to lijepo i ugodno provedeno popodne u kafiću Semlin Art. I sa nesuđenom kraljicom kluba visokom bivšom odbojkašicom Gitom imao sam jedan susret „In Vivo“, ali me ona nije doimila više od onoga za šta se u klubiću sama etiketirala. Njena fotografija u avataru bila je previše dobra za njenu realnost (svi uvjek biramo najlepše fotke), a spika prilikom susreta joj je bila katastrofalna. Smorila me njenim problemima sa suprugom djecom, poslom. Jednostavno, u klubu je to bila lažna Gita, vesela , komunikativna, duhovita a u biti nesretna žena sa brdom problema. Jedva sam smogao snage popiti kafu, zadržati nivo pristojnosti i odvesti je do početne stanice busa koji vozi ka njenom domu na dalekoj periferiji velegrada.
Mladi Maus, također aktivni član, sa mjestom življenja u susednom gradu, nespretno se udvarao Princezi danima, a ona ga je varijantom toplo-hladno, čas privlačila čas odbijala igrajući se sa njim kao mlada mačkica sa svojim plijenom, povremeno mu nudila nadu a povremeno ga vraćala u surovu realnost gde je on ipak spoznavao da je plijen a ne lovac. Posle njenih packi upućenih Mausu, simpatrično je bilo čitati kako se on po pravilu uvijek javno izvinjava, kaje i moli za oprost. Muškarci su čudni utoliko što je Maus mogao flertovati sa svima jer je posedovao pre svega mladost u odnosu na ostale članove, određenu lijepotu (nezahvalno je da ja kao muškarac to komentiram) i elokventnost, ali se on zalijepio baš za Princezu, ne shvatajući da kod nje nema nikakvu šansu i zanemarujući dotadašnji centar njegovog interesovanja plavokosu, prodavačicu japanskih automobila dugonogu Lili. Princeza jednostavno nije bila njegova liga. Lili je prosto patila za Mausom, vidjelo se to iz svakog njezinog komentara, ali Mausa to nije doticalo, jednostavno je bio slijep pred njenom ljubavlju. U agoniji i spoznaji da ga Princeza drži na kratkom lancu, pokušavala je da je imitira. Komentarima i fotografijama. Ali to je više ličilo na grotesku nego na pokušaj.
PS.
Čitajući tekst koji sam upravo izbacio iz svojih sjećanja, uskratio sam vas za opis moje malenkosti . Pošto to zahteva iscrpnu analizu kako moje vanjštine tako i unutarnjih katakombi moje duše, to ću ostaviti za naredni put, nadam se vrlo uskoro. Ovaj dan je ipak posvećen Princezi i njenom rođendanu, a ovaj tekst je možda početak mog pisanja o nečemu što ću pamtiti cijelog života, naravno kao lijepu uspomenu.

Udarac nogom, crna odjeća (možemo ju zamisliti u raznoraznim varijantama, od male crne haljinice do male uske crne haljinice kao u narodnjačkim klubovima), dugi nokti , crna kosa- ali izraz klub i opis Princeze malo ima prizvuk folka što ne mora biti ili bdsm u light varijanti. Sviđa mi se kada muškarac opisuje ženu svog obožavanja, Lolita je odlično dočarana, mogla bi biti i princeza sa malo više detalja:)

mnogo lepo opisano,srećom ,razumem tvoj jezik.prevedi na hrvatski i bit ćeš čitan.

tl;dr

Vrlo zanimljiv tekst. Za čitanje u dahu. Velik iskorak u pisanju. Super:-)