Bog je katkad pravi šeret, na strmini doda teret...

Od tebe mi je ostao Kauflandov upaljač koji pali svake prijestupne i modrice na obadvije ruke od zadnjeg naguravanja i bol duši kad sam shvatila da me ipak ne voliš i praznina u srcu kad si rekao da idem i što sam uopće došla i slomljeni ego kada si me ostavio u masi ljudi samu i otišao.
I sjećanja, eto to je sve što mi je ostalo i tvoje ime kojim zovem "njega". Njega, drugoga koji je drag i mio i vesel i koji se trudi a ni ne sluti da se zove isto kao ti i da svaki put kad mu se obratim mislim na tebe i da je tu samo da mi ispuni vrijeme...

A bila sam spremna na sve, pogaziti sve do čega mi je stalo, zbog tebe, potpuno se poniziti i predati se i voljeti te do beskraja. Tebe takvoga, nježnog i grubog i voljeti tvoje poljubce i tvoje udarce.

ako te treba popeglat u međuvremenu, mogu ja

jebga, dijalog je ključ sretne veze, moraš novom reć da te gdjekad šutne tek tolko da pobudi emocije... ;D

a mislim stvarno svašta....a niš, ovom novom..smisli neki lepi nadimak..pa da bar ne ...ah odustajem ..ionak nema smisla..

eh...žene...