vita brevitas, ars longa

Otvarao dječak mali
velika i mala vrata,
pitao je na sve strane,
nitko ne zna gdje je tata.
 
Obeć˙o mu Mjesec blijedi
da će svijetlit tamnoj noći,
obećala bura moru
da će barkom plovit moći.
 
Zlotokosi dječače,
vidim da ti lako nije,
ja ti mogu pružit samo
moje tople suze dvije.
 
Što će sada na ovom svijetu
te nejake ruke mlade
pitao je crnu zemlju,
možda ona tajnu znade.
 
Otvori se hladni grobe,
nek˙ i mene više nije,
otkad moga tate nema
Sunce žarko i ne grije.

uh,pretužno :(

uf.. :(((

turn the page...:/

tužna , al on je sigurno ispao borac :)

tko zna, bit će da jest, jel'