BABY, COME BACK!

kad želite nekom poslati pismo, kupite marku i pošaljete ga! onda jednog dana to pismo (točnije: marka) postane raritet (antikvitet neprocjenjive vrijednosti u svijetu). ne zato što je ta marka tako posebna, već zato što je jedina (ili prva ili posljednja)...so, tako je i ovaj moj predvečerašnji zapis (blog)...posljednji! pa ga čitajte, jer tko zna..možda će upravo vaš primjerak postati...unikatni i raritetni...jer ga više neće biti od danas ili kada bude jednom objavljen..kao bestseler...imati ćete prvi (ili zadnji) primjerak!
a što se naslova bloga tiče....u nedostatku navedenog, odlazim! znam da će moji vjerni čitatelji...ostati opet zatečeni...mnome! jer, sada više neće imati moj život kao dio svog...već će morati konačno nešto učiniti sa svojim...i poraditi kako bi ga imali! so, kako je prikladno vrijeme obično neke  tekme ili ispijanje piva vikendom...neće biti niti puno muških blogera (ili onih koji se takvima nazivlju) pa neće sliniti zamnome! a kako nemam bottie call, kako mi  nije dosadno i kako nisam napaljena...neću vas zvati! btw: rekoh da više neću...pa eto, zeleno oko...nije varljivo, već je istinito...reklo ne jednom drugom zelenom oku (ili nekom drugom ne sjećam se više boje)...da će stati, prestati! ionako ovaj nick je bio otvoren kako bih uzburkala život nekim oženjenim muškarcima  koji žele avanturu, kako bih se verbalno poigravala njima onako kako su to činili oni u stvarnosti....sa ženama! ili je bio neki drugi razlog...ne sjećam se više...uglavnom bez razloga...idem...eto, uživajte još samo večeras...cirkus adria u...vašem gradu!
 
Ako sam nešto zaboravila…pišite na adresu: ljetnikovac na zlatnom jezeru…poštar će znati …još uvijek teče ta rijeka, neki slap...lopoči...izgubljeni u sjećanju!
21.08.2009. 17:56:53

Prijavi nepoćudni BLOG
Dodaj komentar

Komentari:lagulmo:otani jos takva kakva jesi, molim te 21.08.2009. 23:46:38



lagulmo:slika iz vremena studiranja. Stari, ja i pas setamo Marjanom. Duga setnja i na povratku nas hvata mrak, nesto prije cerkvice svetog Nikole putnika. Stanemo i pisamo. Ispred nas pogled na otoke, a nize uz Zentu cirkuski sator. Sarena svjetla i muzika. Sutimo i osjecam da mislimo isto. Ta privlacna svjetla, koja ce ubrzo otic, i neizbjezna ljepotica na trapezu, mjesavina ceznje i tuge. Stari je samo tiho i polako izgovorio: "cirkus" 21.08.2009. 19:32:26
juicy-mama:lose slike uvijek ostaju lose, za sto ili tisucu godina... to je pravilo...dobre, jednoga dana, ako ne i prije, mogu postati vrlo cijenjene 21.08.2009. 18:49:39  

Jane_Austen:pa kad smo mi takooo dobro društvo :DD 21.08.2009. 18:14:03  

nesilica:meni je zadnji put nicci pustila lili marlen i titov sprovod. normalno da sam se vratila 21.08.2009. 18:11:10  

Jane_Austen:nemoj...daj. ionako ćeš se vratiti...jer se svi vratimo...fali nam 21.08.2009. 18:06:33  

nesilica:ni poštari ne zvone više dva puta. nemoj brisati nick 21.08.2009. 17:58:36
 
Svjetla pozornice se gase…
glavna glumica je umrla
 I prestaje konačno repertoar koji je uvježbavan desetljećima….rola je bila više no zahtjevna jer je iziskivala glumu…jake žene! A nisam ta. Iako sam često bila upravo ta. I više no što sam mogla. No što je trebalo. I nije bilo pristojno. Pored muškarca biti…majka hrabrost. I biti majka i otac. I skrbiti o svim nedaćama koje mogu sresti jedan brak s djecom, jednu ljubavnu vezu, pa razvod, pa odlaske…dolaske…pa čopor muških prolaznika ovdje na ovom placeu. I upravo u toj mojoj hrabrosti i jakosti bila je sva moja slabost. Jer nisu smjeli vidjeti, znati…da ne mogu. Tako sam barem mislila. Da će me više voljeti. Jer me u djetinjstvu nitko nije volio. Iako sam bila izuzetno dijete. Kažu. Nema razloga da ne vjerujem. Iako bih voljela da sam bila tako prosječna…ne bih bila toliko sama. Osamljena. Nedodirljiva u svojoj…posebnosti. Koju nemah s kime dijeliti. Pa sam zato tako žudjela za čovjekom…ne nužno muškarcem. No kada sam već bila probuđena žena, voljela sam željeti i biti željena. Još jedan nedostatak. I tako stalno….sve moje prednosti bjahu nedotaci. Jer žene to nisu, tako nisu…one su slabe i jasno pokazuju da to jesu, kako bi oni pokazali što nisu i da upravo jesu…jaki. A kako bi oni bili jaki da nisu one slabe. I jedan iskričar mi ovih dana posla poruku iz južnih krajeva (kaže pozdravlja sjeverne krajeve) otprilike: otkud ti to da je za muškarca previše ako je žena zgodna,pametna i materijalno neovisna. Ja baš takvu tražim.
 
Pa se nasmijah!
 
Očito ima još…tragaoca!
 
Pa kako su pogasili sva svjetla, i neki nick od božice pobjede definitivno je neprimjeren. Nakon svih poraza, svih susreta čovjeka  bez muda i muda bez čovjeka..i onih sa i bez jaja…vrijeme je poći sad. Ovakva žena privlačila je upravo muškarce koje nije željela…slabe, nedovoljne, bezidejne, bez posla, bez mašte, bez kurca…kako u glavi tako i u međunožju. I muda uglavnom. Jer oni ne trebaju niti…slabim ženama. Pa onda ih ja primim pod svoje okrilje…jer me oni trebaju jer njih nitko ne treba. A oni s malo toplih riječi, nježnosti i nešto sluzava..tijela….zadovolje mene. Makar na trenutak..pa povjerujem da sam srela…čovjeka. Pa zapalim svijeću…tražeći dalje. I naiđem na ništa ili ne naiđem na nešto..nije važno.  Tako me ispunila ta posvemašnja praznina i tuga da više neću, ne mogu…biti tu. Ta koja nisam. Bit ću konačno kao i većina žena…tako ćete me teško pronaći…svi moji muškarci. Bit ću slaba, bit ću divna…taman za vas…tako što neću biti.
 
 
21.08.2009. 17:49:05

Prijavi nepoćudni BLOG
Dodaj komentar

Komentari:lagulmo:znao sam da si nesto zajebano napisala na blogu kad mi nisi odgovorila na sms: digao mi se kurac, mogu li te cut? Stvarno je nekad uzasno glupo nositi taj komad mesa. 21.08.2009. 18:05:04



nesilica:najviše volim one rječite, ali bez tijela 21.08.2009. 17:51:22
 
p.s. 21/08/2010
u susjedstvu sviraju neki narodnjaci, sijelo, pritvorila sam prozor...nakon savske pustopoljine i šetnje...suton...ne mogu ne sjetiti se godine prije. how time is passing by...dear....rick!

mislim, ne znam što ti je došlo, ali sve nekako ne vjerujem - da bismo mi mogli imati sreću - i više te ne čitati i ne vidjeti!?

dear ype, ovo je....dogodilo se na današnji dan! i nećeš biti te sreće..bar ne još neko vrijeme. ovaj put ću se obrisati od...sreće a ne jada i tuge zbog bijede i siromašstva ljudskog (muškog) roda!

...a ak je tak, sretno ti bilo, dobro se pilo i do viđenja!... :)

kamo lijepe sreće..samo ti nestani, iz bilo kojeg razloga. da nisi upoznala nekoga na noćnom okupljanju vještica, na Harsanyu??

volim kad ljudi površno čitaju...pa tako i razumiju. kao što rekoh, tek prisjećanje na jedan trenutak...odlaska! ta toliko ih je bilo....a bit će ih još.

nemoj ići, neka naše generacije bude više odvdje...

Konačno...

očito moram promijeniti naslov bloga...pa stavit: DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN!...

a baš me zanima tko je još (uglavnom svi) pokojni od ovih kaj su komentirali tada blog? znam da je jucy mama živa...dapače...živahnija još neg prije!

čuj, stara nesretnice -ako ti se ide,idi već jednom! zajaši svoju staru metlu -i put Harsany-a!

ype, znam da je sušno veče...ni ja se baš ne zabavljam...ali kao što rekoh, nije ti se još posrećilo...nemoj da se ponavljam...čitaj malo što pišem, kad već komentiraš!

od svega ipak mi najviše nedostaje čovjek koji ima muda napisati recimo takvo što na blogu...i žena koja to zavređuje. sve više...sve dulje...uglavnom je tamnica života. iako se neki pupoljci bude...ali ne moji? tko zna....s rujnom možda zaruji i pokoja istarska priča? ili dalmatinska? zagrepčana mi je ionako već....previše?

ajme površne li mene gospođo Bezmenić. Tek sada sve pročitala...i ne može me opravdati niti umor od puta