Emerald forest

Planina sada , žuta - u  cvjeću...


Uvjek sa svima , a uvijek sama .


Možda Te nikad vidjeti neću ...


Ljubav će uvijek , biti s nama !









Tvoje su usne , plamena znamen .


Ti nosiš zvjezdu u svome oku .


Tvoje je srce , ponekad kamen .


A moja ljubav - tigar u skoku .

:-)))

pjesma super al slova očajna (boja i veličina). je li znaš da je veličina slova (fonta) čak stvar pristojnosti. pa je tako nepristojno pisati...tako prevelikim slovima!

Jednom sam već objašnjavao o veličini . Sad što se boje tiče , meni paše , nekom ne , a što ...

Mislim , kačiti se za veličinu slova . Hm. A , pravo bi pitanje bilo - zašto planina . Al , koga briga , nema tu nikog da mućne glavom . Osim umobolnog vrijeđanja i prostačenja . Dječjeg dodvoravanja i ulizivanja , sve je to jedna velika ustajala bara. Znam , i sam sam veliki žabac koji eto sjedi na lopoču ... Dokad ?

Jako lijepi stihovi. Nabijeni emocijama. Pretpostavljam da si ovo ti napisao.

Da jesam . Napisano onako iz srca , drugačije i ne pišem . meni nešto znači , napišem to u trenu , ponekad bih mogao bolje da popravljam i prepravljam , ali onda to više nebi bilo to . I baš mi ništa ne znači , što nekom smeta boja ili slova . Ne pišem zato što volim da me čitaju , kako tu piše gore , niti će ona ovo ikad vidjeti . Pišem zbog sebe , i zbog ljubavi .