BABY, COME BACK!

prvi, onaj zaručnički prsten još u nekoj dvadesetoj kupila sam si sama. potom onaj vjenčani opet. za drugi brak nisam niti to. a nije niti on. sebi. a niti meni. pa eto odlučih za jedno valentinovo poklonit sebi rođendanski poklon u vidu pravog bjelozlatnog prstena sa zelenim dragim kamenom. i rečeno učinjeno. istina, potpomogla mi majka jer je prsten bio silno skup. i onda jednog dana poput ovog, na ničim izazvanoj kavi (očito sam bila dobrohotna ovih dana) dobijem ogromni zlatni pečatnjak sa ugraviranim vodenjakom! vidim, ručni rad...neke davne godine...hm...kako li se netko igra s nama....koji ne vjerujemo! ili je kriva samo činjenica što sam...vodenjak! ali, odlučila sam živjeti taj...paradoks. možda me odvede ka...gledala sam smiraj dana večeras. na jednoj strani sunce u zalazu a na drugoj mjesec u svojoj bjelini...gotovo da sam zabrinuto pomislila..može li na istom nebu biti i sunce i mjesec? očito može!

gdje je tu paradokS?

pa paradoks je očit...kada cijeli život žudiš za nekim prstenom a on izostane. a potom ga dobiješ..samo tako! a ima ih još...ali ostali su tamo na savi...u sutonu!

želja se ispuni tek onda kad ju ne želiš...to bi bio paradoks. Budući da ti cijeli život želiš takav prsten, to je samo ispunjenje želje. sorry, nije paradoks

centru svijeta, bit će da je ovdje na iskrici uobičajeno da ljudi na kavu nose i...prsten na poklon! ja nisam čula za takvo što niti u stvarnom a niti u ovom figurativnom svijetu? iako ova moja kava nema veze s iskricom!

paradoks može biti samo utoliko ukoliko si dobila nešto što želiš,od nekog od kog to ne želiš...al to nije napisano u postu

poanta je bila u trenutku, a ne u želji. jer ja sam ju ispunila već ranije. a paradoks je kad se nešto neočekivano dogodi (istina tako piše u zastarjelom klaiću ;) ...pa se tako eto moj prsten dogodio upravo u nevjerojatnoj situaciji...ili misliš da je to...uobičajeno?

jbg...ja sam svašta dobivala ali i gubila u nevjerojatnim okolnostima. nisam mjerodavna.

ta nije valjda da nekog pozoveš na kavu i da očekuješ (želiš) prsten? normalno da kad ideš na kavu...da želiš popiti kavu. i da je takav prsten...paradoks!

oprosti, al to je realno glupost ili ponašanje neurotika od kojeg bi trebala pobjeći glavom bez obzira. Ništa nije besplatno i ništa nije bez razloga, koji ti možda u ovom trenutku nije jasan. Nisi navela da li je u pitanju nešto zbilja vrijedno, ali nije uobičajeno, priznajem! Osobno, ne bih prihvatila.

što ćeš mi vodenjaci smo ti malo...lucnuti! možda je to zalog...a možda i talisman? ype mi ionako stalno govori da sam vještica...neke stvari..ljudi...događaji...ne mjere se zlatom...one su same...zlato!

btw tisicentarsvijeta, zakaj je to kak veliš realno glupost? zašto neki čovjek ne bi mogao nekoj ženi (ili obrnuto) iz čista mira bez razloga...učiniti takvo što. obično ljudi ono što ne razumiju, proglašavaju nemogućim. tako su nekoć tvrdili i spalili i bruna...jer se za njega vrtjela...a za njih ne! neki ljudi (vodenjaci) su ispred svog vremena...

ne podnosim ljude koji se ponašaju neuračunjivo. to su tipvi koji danas daruju i obasipaju ružama i dragim kamenjem, a sutra samo drvljem i kamenjem.

pa nemoj ih podnosit, al kad budeš u njihovoj blizini? a jel za tebe podnošljiv onaj vlasnik dm-a kaj je odlučio poklonit one silne milione eura samo zato što mu ne trebaju? on je btw nepodnošljivo bogat, al nije đubre bogato. želi učinit i dobrobit svijetu...ne želi to bogatstvo ponijet u grob. ima ljudi koji ne žele stvari koje im ne trebaju...dapače, vole činit radost...drugim ljudima. to isto oplemenjuje...čak više! uvijek sam bila sretnija poklanjajući nego kad sam primala.

aj nek bude kako ti kažeš! meni nije neprihvatljivo da primim nešto potpuno nezasluženo, ili da darujem. Ali postoji i u darivanju pristojnost, tj, granica prihvatljivosti, a da ne kažem da postoji i granica dobrog ukusa. Ne znam o kome se u tvom životu radi, ali meni bi se, rekla bih, usudio, darovati netko nešto, samo ko mi nešto znači. Od stranca mogu tražiti i dobiti samo informaciju gdje je što.

slažem se za stranca...no ako nekog znaš godinu dana...ta valjda nije onda stranac? eto npr. susjed te sreće svaki dan...i poznaješ ga dugo...pa step by step...kreneš na kavu...pa plane (al bez požara) ljubav ili simpatija...pa tako dan za danom...mislim, ova priča nema veze...samo malo karikiram!

jer, u stvarnom životu sve je moguće...ovdje pak...i moguće postaje nemoguće! zato i kombiniram...

:)) nasmijala si me ovim svojim zadnjim komentarom. Istina,malo vremena sam ovdje, ali, sve "naopačke".
Lijepi dan, vodenjačice..