Emerald forest

Vjerujem ! Da , znam da nebo nije plavo niti su oblaci bijeli ... Znam da ne postoji život za nas . Znam da ću je voljeti u svakom životu do kraja svijeta , da ću sanjati njene oči , čeznuti za mekoćom njenih usana , mirisom kose ... Zauvjek u mom sječanju , odjek njenog glasa , dok govori volim te ljubavi jedina , bit će najljepša melodija koju sam u životu čuo . Vjerujem , ljubavi i sebi . Ne , njoj ne vjerujem !

lijepo:-)

A , što da kažem - hvala . I , nije do mene , to ludo srce piše , ja samo njega slijedim . Kud got me odvede , kako got mi bude - bit će to od srca . :)

A srce luduje....rijetko mudruje...

Bez ludosti , što mudrost vrijedi . U pustinji ostavi kosti , tko ludost ne slijedi .

Ah..nemam riječi..osim da ljubav mene liječi...nema te rane...koje ne budu izbrisane

Ljubav ne liječi . Ona nas zapravo vraća na put prema nama kakvi uistinu jesmo i trebamo biti . Bolest je kad pomislimo da je mudro biti mudar i slijediti razum . Loš izum . Čovjek počne cijeniti stvari i - sebe pokvari .

Toliko toga rečeno,sve nedorečeno..i uvijek iste stihove pišemo umjesto da ih u srce zapišemo ...i to osobi koju volimo....jer od ovog jada...na kraju obolimo...

Oprosti , ali nisi u pravu . Bar što se mene tiče . U njenom će srcu zauvjek biti urezano moje ime .Nije ljubav to što je priječi da bude sretna samnom . Sprječava ju , "zdrav razum" , jer su joj rekli da je bolje tako . Njih je više , i više dreče i prave buku , ona se smete pa im ide na ruku . Ovo što pišem , nije da išta moje srce traži , jer ona ovo vidjeti neće . Ne idem ja ovako do sreće , nit pišem laži .

Znam da te ne poznam..ali ljubav iz stihova tvojih lako pronadje put do ušiju mojih.Voljela bih da pronadješ put do nje...svoje voljene...

Ponekad pišem bolje , ponekad lošije , neznam , ne trudim se ostaviti dojam na ikoga . Pišem ono što osječam , i kako se osječam . Nađe li se netko na istoj valnoj dužini , drago mi je .

znam odprilike kkao ti je .. nije utijeha ... samo znam :)