Ručkić krčkić

...odmor je definitivno gotov. Tu sam, na asfaltu, a ne na stijenama, ne na plaži.
A tu je džungla, ona na asfaltu, odvratnija od svake prašume u kojoj vlada zakon jačega: jerbo, u gradskoj džungli ili nema zakona, ili je po volji bezobraznijeg, ili bogatijeg.
Jesam li danas ipak, ipak uspjela istjerati nešto malo pravdice...? Ne znam. Ali bilo je ovak:
Moj vremešni šaponja i ja krenemo u higijensku ophodnju, uredno oboružani povodnikom za njega, a on je na njemu, vrećicama za njegovu kakicu i paprenim sprejem za agresore na njega; ili mene, na što ne računam u prijepodnevnim satima. I već na prvom travnjaku krajičkom oka spazim nekog povećeg cucka (sibirski vuk, tak nešto, lijepo za popizdit, ali dvostrukih dimenzija od mojega i agresivno, jerbo nas je već jednom jurilo po kvartu dok je vlasnica dovikala s 30-ak metara "Moj pas je dobar!"), bez povodnika, bez vlasnika, a za vrećice ne znam.
Ne vidjevši, dakle, ni vlasnicu ni lajnu, povučem svojega malo dalje, ali ne lezi vuče, krene ovaj prema nama, pa dođe, pa se iskezi, pa nakostriješi, a moj uzvrati. A ja sprej iz džepa pa u smjeru iskeženog agresora. Ne u oči, ni slučajno, nemam ja niš protiv cucka, koji je dobar ili loš proporcionalno razumu svojeg vlasnika, ali imam svašta protiv indolentne dotične, koju ugledam spokojnu u obližnjem kafiću.
E sad, ne znam je li vuku nešto stiglo do očiju, do njuške sigurno jest, jerbo je podvio vučji rep i odjurio vlasnici, a ta je pak, sa svih svojih metar osamdeset u tajicama i boksačkoj majici preko nablidanog poprsja prijeteći pojurila prema meni, s mojih metar šezdeset osam bez zamjetne mišićne mase, uz kletve i zahtjeve da joj predam sprej, svoje ime i prezime i vjerojatno veći dio svjetovnog imetka. Što sam sve glatko odbila i na prvu sljedeću psovku pošpricala i nju, po ramenu, iako već prilično neprisebna.
Zbog spoznaje da mi je mobitel ostao doma, na punjenju. Veli ona, zvat će policiju. Super, kažem, ajmo. Pričekat ću.
Jerbo ONA krši zakon: pas, bez obzira na veličinu, dob i osobne sklonosti, MORA biti na povodniku. I kvit. To je zakon. Moj jest, njen nije. Papreni sprej se legalno kupuje upravo zbog takvih i nije ga kažnjivo primijeniti u samoobrani, kako protiv četvero-, tako niti protiv dvonožaca.
E, sad se ona malo skulirala, ali bi da joj ja platim pregled psa. A ja ne bih. Ja bih pričekala policiju.
Ma, bit će predugi log, dakle ukratko, cura se pravila da zove murju, a nije, jerbo se nitko nije pojavio sve dok je ja nisam pozvala od kuće, nakon što sam obišla kvart, vratila se na poprište i pitala gdje je policija i kako je pas, elem da bi me bilderičin momak i valjda suvlasnik vuka zalio nekim pićem koje, srećom, ne ostavlja fleke.
U međuvremenu sam se raspitala u prepunom kafiću, kao i kod radnika na obližnjem gradilištu što su točno vidjeli i kako će svjedočiti. Elem, nitko nije vidio apsolutno ništa. Niti gospođa s malenim cuckom na povodniku koja je stajala tik uz nas. Ne zna ona što je bilo prije, veli. Prije vas ni ne pitam, kažem ja, ali vidjeli ste sad, ovo izliveno piće. Ne, nije.
Ok, došla je policija. I tu ima ljudina. Bar se nadam, unatoč traču koji kruži kvartom da namjerno žmire na pseće nasilnike, jerbo se tu negdje organiziraju borbe pasa, a oni navodno imaju udio. Policajac je saznao sve što je trebalo, unatoč sljepoći i nijemosti svjedoka, dao mi potrebne podatke i saslušao moje uzrujano trabunjanje; uz kratak i slikovit komentar onih kojima psi služe kao produžetak nečeg očito manjkavog, što god to bilo, genitalno ili mentalno.
A u cijeloj ovoj priči mene ne uzrujava nabildana glupača s neodgojenim vukom: ne, takvih je uvijek bilo i uvijek će ih biti, sve dok ih se ne pripitomi, ne sankcionira ili ne eliminira. Mene uzrujavaju ove biljke okolo.
Jer one tvore džunglu. 

...oćel bit štogod u dnevniku?...crnoj kroniki?...župnim obavijestima?... :O

nema toga herbicida za biljke špricat nit jema stimulansa da biljka krene svjedočit u nešto što sama po sebi nit vidjet ne može. neće biljka nit vidit kad joj pišaka kastorova niz nogu bude curila večma će se blesavo osmjehivat cereku vlasničkom

Nevr, nadam se da neće; nadam se da će vuk od sada biti na lajni dok vlasnica spokojno ispija pića u kafiću, a ja jednako spokojno obavljam higijensku ophodnju sa šaponjom. Ali, u suprotnome - bit će suda. A onda možda i vijesti.

Philippe, takvo shvaćanje faune me navodi na potpuno neekološku pomisao da prašumu uistinu valja iskrčiti, pa jebo ozon, rupe i sve ostalo! U staklenik sa svima nama, pa tko živ - tko mrtav.

ja ti velju sam da ohrabrim te u nastojanjima da jedno božji sud je mjerodavan tote ako i on. ne poznadu ti toti nit zakona nit lajne nit samkcije nit ičega. oni su oni što jih takve sitnice ne lome. zakoni su pisani za proračuna punit a ne za ono za šta bi tribali bit. sad odgovora jemaš i sama na pitanje tko puni proračuna

kakov staklenik. triba to stavt u vreču kavenu sve odreda i ostavit par godin da se sasuši i pokrepa. ma jemaju oni što vide prav. pobiče se to međusobno a jopet nitko neče nit suzu prolit kad judi nestane sa svita jer nitko neče nit vidit šta se dogodilo

Znaš što, Philippe, sve donedavna sam mislila da ljudi koji tvrde da više vole pse nego ljude nisu baš neke funkcionalne, a bormeš niti simpatične, zdrave ili socijalno prihvatljive osobe. Uvijek sam mislila da je greška u njima, a ne vrlina u psima. A sad mislim da u ljudima fakat nema vrlina, unatoč svim psećim greškama. I stav donedavna funkcionalno, socijalno i zdravstveno otpisanih u mojim očima postaje sve bliži mojim vlastitim razmišljanjima.

a ja moram priznati da nisam vidijo sebičnije osobe od sebe a vidijo sam i judi i osoba. vid judi i životinje. vako. po meni nemereš ti jemat nešt a o tome ne moć se brinit. znači triba jemat i sposobnosti ka čovik i mogućnosti. zamisli da ja ka ja velim da oni koji nimaju 1000 kvadrata svoje "ledine" veli da ondak nemreš jemat pasa jer ga u stvari gnjetaš a ne voliš u stvari večma sebe voliš. eto to je moj pogled na svit

sad sebično idem

e i sam da dodam ovo a sjetit ćeš se o čemu je riječ. sve ono što vridi za uspješan blog vridi i za svaku akciju uopće tak da nek te ne deprimira šutnja inaće raspjevane džungle koja na prasak nečega zašuti ka da je gluha soba u najmanju ruku. iden sad vakat a narodi vi se radujte jer moje je skončalo za ovih par dana. bok

Eeeee, samo ko će sebi priznat da nešto nemere, a? Ali, jemaš ti pravo, sad i ja sebično idem, ručak gotov, nema smisla da se ladi, jel' tak? :-)))

Opet neko sranje za ručak!

Tomo, kak je u komi? ;-))

jadna policija , kojim se... pasarijama mora baviti .

najsmješnije od svega da pasoljupci ne vide od svojih pasa ništa više,
pa ni druge ljude. i onda još drsko lažu sebi i drugima da ako vole pse . onda vole i ljude.
da vole ljude ne bi gnjavili policiju s cuckima. i POLICAJCI su ljudi .