ŠTO MI SE DOGAĐA GLAVA ME OSLOBAĐA

Danas je deset godina od jednog mog izleta u ČEšku.
I deset godina kako sam se zaljubio u jednu djevojku.
I deset godina od početka jedne mladalačke( zar je to jedina riječ) mlade ljubavi. I dosta ozbiljne. Počelo je idućeg proljeća: pruljeetnim vjetrom osušena slina  na njenom vratu, djeljenje deset kuna na dva čaja, studentske sobe i spajanje kreveta, nedjeljni WC nakon cijele noći vođenja ljubavi, pričanje satima, satima, gledanje u oči, bez srama ili bilo kjeg drugog osijećaja osim.. trenutnog egzistencijalnog straha od gubitka ... onog drugog, pa prvi izlet negdje drugje, primanje u naša društva, šetanje gradom do zadnjeg tramvaja... pa smo ga naravno i propustili, pa pješke od vjerovali ili ne save do dubrave.. ali ja i nazad.. ( ništa mi nije smetalo) . Uvijek me iznenadi kad razmislim o tome--- pa sigurno je bilo još najmanje 23000 ovakvih studentskih parova pozagrebačkim ulicaama od oslobođenja naovamo. ali eto...
Danas je ta djevojka moja žena ( nekako nevolim riječ supruga... previše ružnih riječi sadrži... p..r..g..). Što se između događalo jednom drugom prilikom.
I volimo se nekako drugačije.. naravno ... ne pada mi napamet šetati s kraja na kraj grada... ali tu i tamo je iznenadim i dođem autom po nju...
Ona sada spava , a ja je volim. Ne kao nekad, jer godine i mladost daju ljubavi drugačiji okus.. ali je volim onako,  jesenski i malo ljetno, malo manje kao paun a više kao konj.

Hahaha, prelijepo, stvarno prelijepo.

predivno! :)

Lijepo je znati da ima ljubavi u ovom svijetu... :-)

vau... blago tebi. i tvojoj zeni. :))

same žene --šta je ovo

lijepo je to kad se muškarac nakon toliko godina sjeća dana kad se zaljubio u nju, princezu koja sada spava...;-)