Ručkić krčkić

"Ne želim izgubiti u ljubavi" ("I Don't Wanna Lose At Love") Tanite Tikaram iz 1998. godine bila je himna moje pretposljednje kockarske ljubavi (posljednja se - valjda? - desila nekoliko godina kasnije, baš ovdje, na Iskrici).
Kockarske ljubavi su istovremeno nepromišljene i proračunate, ovisničke i ucjenjivačke, ropske i porobljivačke... Gadne. Nikad više ne bih htjela tako voljeti.
Jer takva ljubav samu sebe ne cijeni, a od svojeg objekta (aha, nisam pogrešno izabrala riječ!) očekuje namiru kao da joj s pravom pripada. Takva ljubav upada u tuđi život i zahtijeva da joj se napravi mjesta, umiljavanjem, cendranjem, potkupljivanjem, ucjenom, kako god... kao da ima pravo na to. Takva ljubav točno zna što, kad i koliko daje i pedantno bilježi što je, kad i koliko dobila, a nikad nije zadovoljna, jer želi sreću, ali sreću ne daje, jer sreću ne poznaje. Možda je ima, možda joj je tu negdje, ali je ne poznaje - ne PREpoznaje. I ništa, baš ništa je zato ne zadovoljava, jer takva ljubav ne izlazi iz vlastitog autističnog kruga. U kojem se sposobna dugo, dugo vrtjeti, bez obzira na svoj objekt, bez obzira na njegove postupke, prisutnost ili odsutnost... Uvijek kivna, uvijek nenamirena, uvijek ovisnički puna nade da će sljedeći potez donijeti zgoditak, veliki, najveći, i onda će sve biti bajno i sjajno.
Ta moja predzadnja kockarska ljubav me toliko iscrpila da je zadnja već bila put prema izliječenju: kao prvo, ulog je bio manji - očekivanja su bila skromnija; kao drugo, počela sam se snalaziti s onim što imam sama, prepoznavati srećice u vlastitom životu; a kao treće, postala sam zahvalna: za to što ljubav uopće osjećam.
Da, treba zahvaliti na tome: to trenje želja o osjećaje, osjećaja o okvire vlastitog života, to učenje o tuđem, taj izlazak iz svog mentalnog sklopa, koji se odjednom rasklopi, otvori, i može primiti novo, može naučiti kako se staro zove - to je sreća. Ta spremnost da priznamo sve, i dobro i loše, i slabo i snažno, i da sve bude važno... I naše, i tuđe.
Uspjelo mi je jer sam o toj zadnjoj kockarskoj ljubavi pisala priče. Jer sam sve ovo što sam sad nabrojala izvukla iz sebe, izvukla iz njega, stavila u riječi, unizala ih u rečenice, okupila ih oko pitanja i onda ih pogledala, razmotrila i pustila neka se raspletu u odgovore. Ne one koje sam žarko željela - nego one kojima su težili, po svojoj naravi, po istini situacije.
I onda sam shvatila: u ljubavi ne možeš izgubiti. Nije to kocka.
Ljubav prepoznaje drugu OSOBU (ne objekt), upoznaje ju i daje joj što treba, a voli je zato jer ova doista ima ono što našoj duši, tijelu i načinu života treba. I onda to nije "borba u tuđem svijetu", kako kaže Tanita... Nego šetnja. Ili ples. "Čovječe ne ljuti se", uz osmijeh.
A Tanitina pjesma je zbilja lijepa; i bolna. Evo linka:
http://www.mtv.co.uk/artists/tanita-tikaram/video/i-dont-wanna-lose-at-love 

Ionake kocke nisu za slaganje nego za bacanje. Jedan je isto tako bacio, pa vodu pregazio.

A jebga, tome se posrećio svijet, ali poslije mu je propalo carstvo. I dobio je čakiju u leđa.

pitanje kad bi morali birati dali bi izabrali da budete voljeni i da volite?

"Ta moja predzadnja kockarska ljubav me toliko iscrpila da je zadnja već bila put prema izliječenju: kao prvo, ulog je bio manji - očekivanja su bila skromnija; kao drugo, počela sam se snalaziti s onim što imam sama, prepoznavati srećice u vlastitom životu; a kao treće, postala sam zahvalna: za to što ljubav uopće osjećam."

izvrsna si!

Nije lako kratko odgovoriti na to pitanje, gelosomino: ljubav bira odnos koji joj najbolje pristaje, i zato tu nema "volim - voli me!". Ako nekoga volim, nađem mu mjesto u svojem životu koje će mu biti ugodno; iako sam možda isprva željela da se smjesti negdje drugdje :-)))

Pardonček, bez "o", gelsomino7!

Hihihihih veliš:- Dobio veliko carstvo, al to nije sve, nego dobio je i set noževa.

mi svi mislimo da smo predodređeni da nas se voli,često upučenu nam ljubav uzimamo zdravo za gotovo,a ustvari mi smo predodređeni da volimo da ljubav dajemo to je naš smisao postojanja,to sam htjela reč

Je, Svileni, a kasnije je isti štos preuzela TV prodaja ;-))

Ne bih rekla da je ljubav nesebična, gelsomino, nego da je realna. A idolatrija je slijepa.

Ponekad mi se čini da se previše analizira ljubav. Kao da se pišu pravila kako bi ljubav trebala izgledati..i ukoliko nije po tim pravilima onda.. Ne zamaram se ljubavlju,..ali sam uvijek na prvo nesvjesno traženje od mene nečega (da ti mene voliš..ti bi..) bježala glavom bez obzira..

Slažem se, pognioci, ljubav je ipak prije svega stvar nagona... ALI! Neki od nas imaju i štetnih nagona, zar ne? Onda pomaže analiza :-)))

ma ljubav ima bezbroj lica i često je neobjašnjiva gleda se srcem i nema veze sa računicom,i slažem se netreba preveč analizirat,treba voljet i biti zahvalan na tom osjećaju,jer i patnja je bolja od ništavnosti,ono kaj nas ne ubije ojača nas

Draga VEGA,mogu te fotošopirati i u stonogu i u devu,ali čitat te je milina..kockarska ljubav,ta me izmoždila...boli kao vrag sami...

Obično priča o ljubavi često udavi.

Možda baš zato treba davati imena, gelsomino? Npr. "kockarska", "osvajačka", "ropska", "debela"... Zato da ih možemo sve iskušati, sve proživjeti, sve prerasti, u sve njih urasti - a ostati svoji. I zahvalni.

Kad sam jednom bacao kocke okrenule se tri šestice. Hihihihih, a oko stola uglas:-A jesi sretan, ni u weceju ne bi bio gladan!

Hvala, gloginjo ;-)) Viš, mogu ti ja voljeti i kao stonoga :-)))))))))) Baš je zabavno - daš mu nogu, i još ih imaš 99 komada!

britki um ,lakog pera...

Ufff, ponekad se sama na sebe porežem ;-)))

http://www.youtube.com/watch?v=W9OjSbhum8U&feature=related

Josipa Lisac Posve slobodna

ovak nešto nam želim curke

najbitnjija stvar u svemu je biti zahvalan što osjećamo ljubav.. eeeeeeeee.. to je već punoooooooooooo

Hvala, gelsomino, baš lijepi dar :-))

Angie, tak mi je drago čuti odobravanje jedne sretno uljubljene :-))))