ima nešto što ti želim reći:

„Škrtost je meni najogavnija ljudska osobina. Nevjerojatno je koliko je sve više škrtih ljudi. Stisnutih očiju, proračunatog pogleda hijene koja samo čeka pravi trenutak - da ne potroši ništa. Za škrtice bih uveo teške kazne. Primjerice, zakonski ih prisilio da u jednom danu potroše na druge ljude zakonom propisann, izrazito visok iznos. Nije riječ samo o škrtosti povezanoj s novcem, nego i o svakom drugom obliku škrtosti. Emotivnoj, socijalnoj, obiteljskoj...“- netko jednom reče.

Škrtac stavlja sabiranje materijalnih dobara ispred vlastite sreće.
Škrtom čovjeku ne pristoji bogatstvo, čemu pak velika dobra zavidljivu čovjeku?
Onaj koji zgrće sebe samog lišavajući skuplja za drugoga ; s njegovim dobrima drugi će živjeti u raskoši.
Onaj koji je okrutan spram sebe samog, za koga li je bio dobar? On se neće nauživati svojih blaga.
Nema goreg nego onaj koji zlostavlja samog sebe, to je otkupnina za njegovu opakost.
Čak i ako čini dobro, on to čini iz nepažnje, i završava otkrićem vlastite opakosti.
On je zao, čovjek zavidljivih očiju, koji okreće lice i prezire ljude.
Gramzivo oko nije svojim dijelom zadovoljno, jedna zla pohlepa sasušuje njegovu dušu.
Škrtac oskudijeva kruhom i manjka za svojim vlastitim stolom .
„Darežljivost čovjeka čini voljenim čak i od strane njegovih protivnika, a škrtost ga čini mrskim čak i kod njegove djece.“


«Smrt i Škrtost promatrale jednom ljude kako grozničavo pretražuju rijeku tražeći dijamante.
''Došla sam ovdje uzeti neke duše'' reče Smrt. ''Predaj mi trećinu od ovih ljudi, pa da idem.''
''Oni pridadaju meni, to su moji robovi!'' usprotivi se Škrtost. ''Nemam ništa da ti dam!''
Smrt tada dotače vodu svojim čarobnim štapićem i zatrova je. Malo-pomalo, svi koji su se tu zatekli, pomriješe.
''Zašto si mi uzela sve moje robove?'', povika Škrtost, kipteći od bijesa.
''Zato što nisi htela da mi daš nijednoga'' glasio je odgovor.»

Kazna za ovaj grijeh u paklu – kuhaće te se u kazanu ključalog ulja!
Škrtost je teško izlječiva bolest.

škrtost treba postojat, kao protuteža darežljivosti i rasipanju..sve mora imat svoju suprotnost..

Vidim ja da ti nisi shvatio da se samo treba stavit na distancu.. jer... svijet nemožeš mijenjati ...

ima gorih mana...prema kojima je škrtost ništa!

mada se slažem, škrtost u davanju sisa je smrtni grijeh.

o da, ima...tražilice. škrce mogu samo žaliti jer su obično škrti i prema sebi

meja kuži stvar. škrtac je izolirana osoba. osoba koja ne pokazuje emocije.

sve je u životu u ravnoteži. ne neminovno istovremeno. pa tako i davanje i primanje. a škrci to ne znaju, ne žele, ne mogu...

onda je to logično što sam ja naišla na škrtca. samo je problem što sam se vezala uz njega i to me boli.

imaš izbor. imaš li?

škrtost je samotna..i iako škrtac privlači svojim čvrstim karakterom, ( za odupiranje izazovima, jednostavno moraš biti čvrst ), zapravo je, u svojoj srži, sitničavi konformist

škrtost je tipična nuspojava slobodne kapitalističke demokracije...

najgora ljudska osobina, škrt čovjek je nesretno biće