Ručkić krčkić

Neki moji prijatelji iz inozemstva nikak nisu uspijevali skužiti kakva je to odjeća "za po doma"; kuže oni onu "za posao", ali ovu domaću - nikak. Jerbo oni imaju sportsku, ležernu, formalnu i tu poslovnu, nerijetko propisanu odjeću, ali ovu "za po doma" jock. A mene je pak bilo pomalo sram objasniti da je to ona odjeća u kojoj se ni mrtva ne bih voljela pojaviti u javnosti: uglavnom stare isflekane cunje.
Nakon tog (neuspješnog i neiskrenog) objašnjavanja sinulo mi je da bi "za po doma" doista mogla biti mala hrvatska idiosinkracija; i to ne samo glede odjeće - imamo mi i ljude "za po doma":
One cure/dečke s kojima se ni mrtvi ne bismo pojavili među prijateljima; one prijatelje koje ni mrtvi ne bismo predstavili drugim prijateljima; rođake za koje tvrdimo da se nikad nisu rodili ili da su umrli...
A to je simptom totalnog pomanjkanja samopoštovanja! Amputacija kompletnog jednog dijela vlastite osobnosti!
Kako je moguće npr. družiti se ili se ševiti  s nekim i uživati u tome, a istodobno tu osobu jednostavno zatajiti? I po čemu je moj dom manje bitan od kafića ili ulice? Zašto toliko držimo do tuđeg mišljenja?
Priznajem, i ja sam imala ljubavnika "za po doma": tajila sam ga jer je bio neobrazovan. Totalno. Prirodno inteligentan (gluh, ali je čitao s usana i komunicirao na hrvatskom, engleskom, njemačkom i talijanskom), prelijep, ali... Kako ću ga dovesti među svoje prijatelje, koji su svi ushićeno kliknuli kad sam našla muža na doktorskim studijima "Ah, konačno jedan pravi intelektualac za našu Vegu!"?
Glupača! Ja! Kad danas usporedim ovu dvojicu, razliku vidim zaista isključivo na papiru: obojica su me voljela; obojica su bili prilično mutavi; s obojicom mi je bilo lijepo. A ovaj "za po doma" se čak i više trudio, doduše, možda samo zato jer mi nije bio u kući, za razliku od muža. (I ne, ta dvojica se nisu događala istovremeno.)
Je li isprika to što sam bila mlada i nezrela, a osobito ovo drugo, jerbo više i nisam bila tako jako mlada, u srednjim tridesetima...? Dvije godine sam ga tajila, a onda sam slučajno nabasala na prijateljicu i jebga, predstavljanje je bilo neizbježno. Ona mi je rekla da mi je veliki kompliment što takav muškarac želi biti sa mnom.
Ali, čak i da nije bila u pravu, čak da je on bio netko koga samo majka može voljeti, a nitko poštovati, JA sam bila s njim, MENI je bilo lijepo, i taj osjećaj je MOJ, meni pripada... Zašto sam ga tako spremno otfikarila zbog straha "što će drugi misliti"?
Jerbo, iako ljudi često započinju rečenice s "Ja mislim", činjenica je da uopće ne misle, nego prislanjaju šablone o naš život i onda procijene jesmo li stali u njih ili stršimo. A čak i kad misle, nitko od njih neće zasukati rukave i odživjeti MOJ život. Možda će mu svojim razmišljanjem malo pomoći, možda odmoći, ali to je sve... Oni ne mogu biti ja.
A ja sam takva kakva sam: WYSIWYG. Ako vam to nije dobro, sve pet, produžite dalje, jerbo nemrem ja sad na lobotomiju ili total makeover da bih se prilagodila svakome tko ima neku zamjerku.
Druga je stvar ako JA ne želim biti osoba koja po doma nosi stare isflekane cunje i ševi gluhe polupismenjakoviće; ali jebga, onda treba promijeniti garderobu i ljubavnike, a ne ih skrivati.
Za posao ću spremno odjenuti što se traži, jerbo ondje ne predstavljam sebe, nego firmu koja mi plaća da projiciram određenu predodžbu o njoj. A po doma... Cunjasta. Ili ušminkana. Kako kad.
A ista takva i na ulici, u kafiću i na Iskrici. Jer, sve sam to ja. 

zijeeeeeeeev

Ajde nam ispričaj kako ti je onaj iskričar uteka sa oltara...onaj sa teškim psihopatskim poremećajem,hahahaha?

...riječ je vegina, blogu hvala!... ;)

Na Iskrici i općenito u internetskoj komunikaciji mi najviše smeta što svaka šuša smatra da bih trebala s njom ući u razgovor. No, bez obzira na cunje ili šminku, to nije tako.

Ajde nam ispričaj vegice...ja sam zavario kad sam to čuo...nek se ljudi smiju malo.

Na koju točno misliš, nevr? Volim znati što ljudi pripisuju meni, a što višim silama ;-))

A baš si neka...da znaš.

vegice,nije vrag da misliš da nitko ne zna za propalu udaju,hahahaha?

ja najvolin kad gledam nešto ka predstava npr i ondak se desi zvono od recmo mobtela i počne čovik glasno razgovarat sa nekim tko postoji ili ne tako svejedno no pitam se uvik dal oti čovik misli da i ja tribam to čut a kamol još bit treći u njegvoj komunikacji

Je, Philippe, neke stvari zbilja jesu samo za po doma... A moš misliti kak ti je super kad imaš susjeda koji ti to svakog božjeg jutra radi pod prozorom, s time da ne zna ništa o komunikaciji mobitelom, nego misli da se mora derati kao da mu je sugovornik na drugom brdu?

ja sam danas išla na kavicu u odjeći za po doma.. zgužvanoj i flekanoj.. s koljenima na trenirci.. kroksice na nogama.. i baš sam si štela da mi neko se obrati i veli kak to zglediš.. ali baš nitko ništa.. a baš mi se nekako svadilo.. a jednom sam na razgovor za posao otišla u pareu.. i dobila posao :)) e sad je pitanje kaj ja tak očima i lajavim jezikom zacopram ljude da ne vide kaj imam na sebi.. more bit.. ili si misle.. ah ovo je sigurno neka nadobudna umjetnica.. svi su oni malo vudreni.. ni im za zamjeriti kaj zanemaruju zemaljsko..

teško je reč da san bezgrišan uz sve ove pravopicne griške. jesan li to ja il nisam koga brige.

no samo da napominem da sam presavršen i tko mi u moju presavršenost takne ja ču u najmanju ruku prestat jest i pit više neg šta inače mogu pa nek se nosi onda s time na duši ukoliko može

A meni je proljetos na ispit došla studentica u prozirnim dimijama, bez gaća ili s potpuno neprimjetnima... I mogu ti reći da sam popizdila! Jerbo, neki kontekst ipak zahtijeva i određeni trud, obostrani: zašto bih se ja trudila ozbiljno shvaćati nekoga tko mi tura golo dupe pod nos, a ne znanje? Međutim, u privatnim situacijama, boli me dupe za svačije dupe ;-))

Philippe, jesu li te pravopicne greške uistinu tvoje, ili su "kostim"? Još uvijek ne znam... Ali kroz njih nazirem nekog vrlo dopadljivog :-))

Bio je tebi dopadljiv i onaj poremećeni šta ti je uteka sa oltara,hahahah

a na jedan ispit sma došla u kožnim crnim hlačama.. dekolteom do pupka.. štikla platforma 12.. crno oko očiju natapirana kosa.. totališ gotic.. zakaj.. jerbo je madam stavila početak ispita u 20 satića.. a ja lijepo došla ko naručena u ponoć :))) i inzistirala da mi upiše (s obzirom da sam ga naravno položila ) 14-15. 7. te i te godine.. jerbo mi starci nisu vjerovali nit za datum nit za sat ispita :))) neke curke su došle na red već oko 3 izjutra :))

E pa jebga, kad ta tvoja zbilja ne razlikuje uredovno od slobodnog vremena! Hehe, sad se sjećam, jednom smo moj muž i ja nabasali na grupu mojih učenika, gimnazijalaca, na nudističkoj na Silbi. Ajme, zemljo, otvori se! Ne samo što su vidjeli sve moje, nego i sve muževljevo! Međutim, smetnula sam s uma da su oni mislili da sam ja vidjela i sve njihovo... a nisam, od neugode. Ujesen sam očekivala opake tračeve. Ni riječ! Ni zuc se nije čuo. Puno godina kasnije, kad sam predavala na moru, moji studenti su izrazili želju da idu sa mnom na kupanje. "OK", rekla sam, "ali ja sam nudistica". Neki su išli.

ja se navjeke pitam kak da se za iskricatočakkom obućem. kak kak kak? onda zbog dvojbi nit ne dođem ovdi

Eh, ja sam skuhala, pojela i oprala suđe, dotjerala se i sad se smijem pojaviti ;-))