CRASTINUM
Zvjezdano hodočašće
ukrašuje nebeski svod,
poput cvjetne, proljetne livade.
Uzdišem svježinu noći
začinjenu mirisom
procvale agave.
Kliktaj galeba
koji nadahnjuje mi sjećanja
koja me vraćaju u prošlost
ispijenih čaša vina
u kojima hlape ostaci nekoliko kapi.
U čašama neki traže utjehu,
a žedni da ugase žeđ,
žeđ poput onog mog sutra
kojeg čekam da postane danas.
A danas će proći onkraj mene
i već postati jučer.
Jučer će već bit neki dan,
a neki dan već prošlost.
I prošlost sam ja.
Hlape kapi vina,
u praznoj čaši koju više nitko
ne može napuniti.
Niti piti iz nje.
02.09.2010. u 8:02 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar