DESIDERIUM
Kad bih mog˙o zaboravit sve što mi se ružno zbilo
pa da kao sretni ljudi dignem i ja glavu čilo.
Kako mogu zapjevati kad je jesen u dnu duše,
mostove sam sagradio a drugi ih slavno ruše.
Čvrstom rukom žuljevitom orošeno brišem čelo,
tihi vjetar nadu budi dok miluje klasje zrelo.
02.09.2010. u 14:32 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
što nas ne uništi to nas ojača :)
Autor: impossible_love | 02.09.2010. u 14:35 | opcije
ne tuguj za slabim mostovima.
Oni koji ne izdrže opterećenje, jednostavno su slabi...od lošeg materijala ili loše sagrađeni...
Autor: rosa61 | 02.09.2010. u 14:39 | opcije
Riječi su kao rijeka. Odnesu iz nas dio koji traži svoj put. Želim Ti da ga nađeš. :)
Autor: dopamin7 | 02.09.2010. u 14:44 | opcije
pjevaj o Jeseni..ona je barem polodna.
znaš onu pjesmicu:
"ove drage darove,
Jesen nam je dala,
draga naš jeseni,
velika ti hvala!"
Autor: tatum | 02.09.2010. u 14:49 | opcije
Jesen - - da, darove nam dala...
Autor: winterstorm | 02.09.2010. u 14:55 | opcije
a "tebi" je Jesen u dnu duše, što će reći, da i nije tako loše!
šta kukaš,a?
zabranjeno.
Autor: tatum | 02.09.2010. u 14:59 | opcije
ne kukam... nije loše, ne, naprotiv...
Autor: winterstorm | 02.09.2010. u 15:07 | opcije
sjećanja održavaju uspomene živima...sačuvaj one lijepe uspomene koje su ostale
Autor: stupid7 | 02.09.2010. u 19:42 | opcije