Transprcing

Bila je mrkla noć i naizgled običan, noćni leptir Zlatko, se zanosio idejom blještavila. Što sjajnije to bolje, znao bi reći. Od kad zna za sebe, Zlatko je bio privučen svjetlošću. Mrzio je mrak jer tada nije ništa vidio, a mrzio je i činjenicu da je on upravo noćni leptir. On bi sebe radije nazvao leptirom svjetlosti.

U svakom slučaju, Zlatkova prošlost je bila burna. Imao je djevojku koja ga je ostavila radi livadnog leptira, a nakon nje, sve je krenulo nizbrdo. Upao je u lošu ekipu, ekipu moljaca i radio nezakonite radnje poveden njihovim primjerom. Na kraju se odao cvjetnom nektaru. U posljednji je trenutak shvatio da je spas upravo u blještavilu.

Do tog zaključka Zlatko je došao kad je u mrklom mraku udario u far automobila. Jedva je preživio udarac i shvatio da je upravo svjetlo donositelj života i smrti. I zato se Zlatko uputio najsjajnijem od svih svijetala, suncu.

Kad je svanulo jutro, Zlatko je krenuo. Gore, gore, gore i još gore. Sve više i više je letjeo, osjećajući ogromno zadovoljstvo samim sobom. Sunce je zasjajilo punom snagom i Zlatko je već bio na visini od 1500 metara. Međutim, nalet vjetra je našeg nesretnog Zlatka bacio ravno na put putničkom avionu marke Boeing. Posljednje što je Zlatku prošlo kroz glavu dok je udarao o pilotsko staklo, je bio upravo njegov šupak.

joj,tužno

aha