vita brevitas, ars longa

Bila je ka˙o Mona Lisa
što vremenu jednom znači,
i oluje nebom zaustavlja
nebom vedri i oblači.
 
Ti si pjesma za pjesnika,
hladan izvor za sve žedne,
proljeća ti nisu ravna
s tvog izvora kapi jedne.
 
Eh,  što mladost brzo prođe
vrjednija  od suhog zlata,
u čarobnoj svoj lljepoti
osta tužna neudata.
 
naborano rumen licce
sad ga hladna suza kvasi,
a mjesec joj svoje vlasi
smješao u sjede vlasi.
 
drhtave joj ruke stare,
u borama starost krije,
i pijetlovi jutrom šute,
zbog nje im do jutra nije.

i to je ljubav .. :) onakva kakva bi trebala biti :)

lijepo :)

doduše, više se tiče mladosti, ali i ljubav ima neke veze s tim, jel'

mladost je prolaznost ... dio nas ... i uvijek smo mladi ako želimo .. mislim da je tako :)malo zbunjujuće al istina , zar ne :)