Ručkić krčkić

Sanjala sam noćas da mi je Habucibe prodao stan za samo 60.000 njemačkih maraka; i to u dobrom kvartu. A stan je jeftin jer ga je prodao kao poslovni prostor.
Ne, nemojmo primjenjivati stvarnosnu logiku na ovaj san, iako je ima, a meni je shvatljiva: želim promjenu. Poslovnu. Želim posao koji mogu živjeti. Onakav kakav bih radila i kad mi ne bi plaćali.
A onda sam još sanjala i da odlazim u Australiju, a u snu sam se sjetila, znajući da sanjam, da je tamo jedan Iskričar koji mi je drag, a mislim da sam i ja njemu... Sve u stilu "Što se babi htilo, to joj se i snilo". A znala sam da sanjam. Cijelo vrijeme.
Jer više nisam ljubavni kamikaza; a bila sam.
Ne, nisu to samo sponzoruše i sponzoraši: to su ljudi koji od ljubavi traže da im procijedi život i ostavi samo krupne dijelove, one najvažnije, najslasnije, koje će umiješati u neki drugi život i onda biti netko drugi s nekim drugim tko već jest ono što bi oni htjeli biti.
To su ljudi koji uzlijeću u ljubav ustremljeni u sladostrasni trenutak vlastitog ukinuća, u kojem će se stopiti sa svojim idealom. Nečeg snažnog; apsolutnog.
To su ljudi koji ne vole svoj život, ne vide mu smisao: i zato će ga spremno raspršiti u subatomske čestice čiste energije koja se može okupiti u nešto drugačije.
Je li slučajno što sam tako voljela baš onda kad sam bila u najdubljoj depresiji? I to ne jednog, nego dvojicu odjedared. Voljela sam u njima sve ono što jesam, a još više ono što nisam, što bih htjela biti... Htjela sam učiti; htjela sam da me unište. Da, obojici sam rekla, "Tražim nekoga tko će me razoriti".
Seks nikada nije bio bolji. Kakva "mala smrt"! Big bang!!! Svaki put. Nekoliko puta.
A nikako umrijeti.
A ipak sam umirala, samo sporo. Jako polako. Učeći o njima. I tako o sebi. Bili su čudesni, ali ne i čudotvorci.
Pitam se jesmo li se uopće voljeli? Ili smo voljeli to učenje? Jer, svaki muškarac voli biti Pigmalion. Ali, u srži svakog učenja jest da učenik odlazi od učitelja. Eliza ode, u izvorniku Bernarda Shawa.
U holivudskoj verziji njih dvoje ostaju zajedno. Jer Hollywood je za suicidalne.
Kamikaze odlete u promjenu. U blato i glib svakodnevnice u kojima su apsolutno ono što mogu biti.

Čitala sam da su depresivne žene najbolje ljubavnice:)

Potpisujem. Srećom, često sam depresivna ;-))

Ja k'o da i nisam.

ja sam čula da su najbolje utopljenice. samo ih triba uloviti u pravom trenutku. "na vertikalu, pravu, mušku. konstantnu. "

Uf...dobar post.

Fora mi ovo s markama i Habijem:)

Ostatak je...depresivan:)

kak i obično, ja ne kužim niš ovaj blog, ali osjećam da je nekaj jako duboko i proživljeno.A osjećam ja puno toga, samo niš nije istina..:DDDD

Idem.Blog je odličan.Pusti seronje.

ko ti je kriv, vega, kad ne moš našisati dvi zbirke pjesama tjedno. mislim, stvarno, ako ne moš nadmašiti opus vjekoslave huljić

pjesnici masovne produkcije i moždane liposukcije, jel

Seronje me ne zanimaju, ali zanimam ja njih, avaj: valjda bi i oni neku Pigmalionku. Nego, gotova mi patka, s medom i narančama, njammmmmmmmmmmmmmmmm! :-))))))))))))

uzmeš npr. pjesmu minus i plus ko amer i rus. pa dodaš zvjezdanu konstelaciju , arhitekturu piramida u sarajevu, dijafragmu i koštanu srž gen. modificiranih klokana. u sve to još i ubaciš štogod pohano

htjela si valjda reći: "Banzaiiiiiiiiiiiiii!!!" ?
Dobar tek:)

Meni je Habucibe prodao auto, sad sam u totalnoj besparici.

glavno da si ti upropastila patku. ko da je nisi mogla ispeć s krumpirima

ja ću drli popeć s lotosovim cvijetom. samo da se riješim nametnika po laticama.

bože me sačuvaj zagorsko-kineske kuhinje. idem ja jednu rakijicu, muka mi je prid put

...zato ne vjeruj Hubici ni kad ti stan prodaje.

(Haubici)

Ljudovi, mirisi su neodoljivi, a okusima kasnije... A nisam u depri! :-)))))))))))))

klap-klap :) save yourselves, kill your idols ;D

život je negdje drugdje. tj, bolje se malo manje infitriraj u virtualu, jer si se debelo uglibila, a to se vidi po tome što si vrlo vješa u zapisima, a i izvještila si se i u komentarima. kako u onima koje daješ, a još i više u onima koje prešutiš. to ti je prijateljsko -generacijski savjet. umaraš svojom pameću sister, umaraš fakat. .. daj si malo mira, kako nama, tako i oko sebe. narodski rećeno; odjebi u kratkim i laganim skokovima :)).. to ti je prijateljski savjet, ako uopće više možeš čitati napisati u odnosu na želju za zapisivanjem zapisa..

Ilija, aj ne seri..

dijete treba napustiti kolijevku, a ne usrati se u kolijevci i i ostati u istoj. nadam se da to vaše uši mogu podnijeti :)

čuj, zanmorniji si mi od Vege..odi na svoj blog srat, ideš mi na kurac.

preserator

a ti si vegin gromobran?!

koji dio mojeg komentara nisi razumio?

o čemu bi ti u stvari htio razgovarati. gdje si jak?

ti si sposoban za nekakav razgovor? Ja vidim samo pljuvatorski kompleks.

Jak je na kurcu.

želiš trošiti moje vrijeme jeftinim provokacijama?

a da mu pičku namjestimo, a? ..:)

Nek se sam namjesti. U taj šaš.

Gotovo mi vas je žao smetati, ovako rječito razigrane, ali šora mi nikak ne paše nakon finog ručka. Kome je ovdje zamorno, može odskakutati, odskrolati, otići ili odjebati, tak svejedno, ali NE SMIJE meni dijeliti netražene savjete. Ovdje se razgovara o temi ili šuti. Ili mu se obrišu komentari. Jasno?

Izuzetak je Svileni, s kojim se uvijek tak lijepo rimujem, bilo o temi ili mimo nje :-))

vega, još će bolja biti rima kad naraste. Plima.

sorry, beznadežan slučaj. čitam te i komentiram za nekih 18 godina, a ako zapisi i komentari ne budu bitno drukčiji to je onda stvar stranice, a ne nas. napuštam plivalište :))

Uf, već lelujam, a dno jedva dodirujem prstićima! Idem knjavati, ajde, budite dobri dečki, ne se keckat po skrivečki :-))

Ilija, nema beznadežnih slučaja, jer ko se bar jednom nasmijao u životu može osunčati šupak.

vega, ja nikad nisam došao do dna. Ni prstićima, a niti s plimom.

Ja sam jedno od onih dubinskih bića najtamnijeg podmorja - mene je upravo plima naplavila do tvoje visine ;-))

A gle, i dupe mi pluta prema površini - napokon sunce!!! :-))))))))))))))

knjavanje je dobar izraz koji si izabrala za sebe :).. a bože moj, put svile je ionako prepun iznenađenja za zazliku od komentara na iskrici koji su providni i očekivani, pa je možda najveće uzbuđenje pojavljivanje nekog nika u neko vrijeme kao i nestajanje u nekom trenutku, a najveća negativnost je stalno pojavljivanje jednih te istih sa svojom debelom pameću koja je nepotrebna. kog boli kurac za neki zaključak uopće :))

...jedino jezikom.

vega, za takvu plimu se Mjesec treba primaći još i bliže.

dođem na iskricu još jedino pročitat štogod kvalitetnog od vege i onda i ona deprimira, kao da nije dovoljno depresivno sve što nas okružuje... ehhh...