lit
litanijo ljudske gluposti
napusti umne dvore moje
bez imalo ljudskosti
beznadne premisli me poje
zamrešene riječi
tešku narav skriše
jednom kad staneš u potočnu vodu
nećeš nikad više
samo u ljubavi se sve ponavlja
plač i smijeh , bol i bijes
i nikada dosta toga
kao da voda stoji gdje kroči noga
06.09.2010. u 19:59 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara