Ručkić krčkić

Kad god je nogomet, ponovno se prisjetim da su muškarci bitno drugačija bića od žena.
A prisjetim se i vremena kad je u obitelji postojao samo jedan televizor: nogomet je bio crni dan za majku i mene. Ništa od naših serija, filmova, kućom struji napetost, ne smiješ prolaziti ispred ekrana, svaki čas živčano "Donesi" ili "Gledaj ovo" ili "Pizda vam materina nesposobna", a onda eksplozija radosti, "Gooooool", koju ne možeš podijeliti jer si smrknuta zbog nepravednog odricanja; ili, još gore, turobna nadrkanost koju nisi skrivila, jer su ONI izgubili, ali ipak bi ti mogla dobiti jednu za uho ako ne pripaziš.
Pokušavale smo se evakuirati u kino ili u posjet maminim prijateljicama za nogometnih dana, ali mu nismo uspijevale umaknuti: dočekalo bi nas beskonačno prepričavanje nerazumljivih događanja na terenu, i svejedno opet ta neshvatljiva euforija ili živčana žalost...
Postalo je malo bolje tek kad smo kupili drugi televizor. Opet je bilo natezanja oko toga tko će svoje gledati na onom većem i boljem, majka i ja bismo redovito izgubile tu bitku i šćućurile se pred "svojim", osluškujući zvukove iz dnevnog boravka, spremne za saniranje posljedica kakve god bile...
I tako zahvaljujući nogometu danas znam da su muškarci osjećajna bića. Sposobni za duboke strasti i veliku patnju. Kao i nesebičan ushit. Sve dok pobjeđuju. Oni sami, ili oni koje vole.
Njihove pobjede nisu iste kao naše: u njihovima, netko uvijek mora biti poražen. Do nogu. Što više. Nama je OK i izjednačen rezultat. U stvari, najsretnije smo kad je tako, kad pobijede obje strane, kad svaka dobije nešto čemu se veseli - inače nas peče savjest. Osim kad se radi o ljubavnim protivnicama. Ma, i onda, bar malo. Evo, ja sam svakoj svojoj željela da si nađe nekog dobrog tipa, ne ovog mojeg, i ne baš tako dobrog, ali približnog. I da bude sretna. Ono, fakat sretna, dovoljno sretna da je zaboravim(o).
Ne znam tko danas igra, ali cijelo popodne viđam po gradu nabrijane navijače. I zato sam se danas ponovno prisjetila, treba muškarcima priuštiti pobjedu. Ne milost, ne sućut, ne toplinu: trijumf. Ali, bez našeg poniženja.
Ali kako? Kad su tako nestrpljivi... Mislim da im je i sat i pol utakmice već pomalo predugo... Kako ih navesti da izdrže igru - udvaranje - u kojoj oboje pobjeđujemo, ali oni više?

ja gjedam u tjokutić na zidu........

Ma nije vjag??? Kaj ti nisi nogometni fanatik?

kad pobijede?!? heheheh..profesorica..ccc...

Kaj te muči, bezveznjak?

uuu sad bi ti se trebale javit one uspješne manipalotorice u čiju grupaciju ne spadam a to su one koje daju muškarcu osjećaj da je sve po njegovom a ustvari je sve po njezinom

Možda da se malo manje takmičimo s njima?
Zašto imam feeling kad čitam blog da moram stat na stranu ovih jadnih muškića?

Neće se te javiti jerbo ih ja a) prozrem dok trepnu i b) jednakom brzinom sjebem. Ja sam za časne pobjede ;-))

A zašto bi uopće stajala na stranu? Gordo idi svojim putem! (Pitam se što bi bilo da sam napisala blog o svojoj fascinaciji štrikanjem i onda isplela priču o muško-ženskim razlikama...)

a ja se odoh jepo odmojit.......

Jer smo im ravnopravne a oni se još nisu snašli, eto zato.I zato što se ti odnosi svode na dobre nagodbe,na jasno napisana pravila o obostranim dužnostima, i sve manje priprodnog ponašanja.

odi se majo odmoji sve je moje........

idem kjeten, to ti je najbolje što sam danas pročitala na blogu:-)

ugjedaj se na kjeleta.........

Ravnopravnost uopće ne podrazumijeva istovjetnost, a čini mi se da obje strane žarko žele razlike spremiti pod tepih; ili šutnuti u gol :-))

ma nema ti čarobnih formula nema pravila
tek obostrana ljubav pojednostavnjuje sve
i nisu ti potrebni nikakvi naputci jednostavno voliš i voljena si

Eh, da je bar tak... Mogu ja mnoge zavoljeti, ali malo je onih s kojima mogu provoditi vrijeme...

ti si ovdje meni jedna od dražih blogerica :) čuj ja sam samo jedna stara romantičarka koja se naučila godinama mukotrpnog truda prvo usrečit sebe a tek onda drugi mogu na red
ma netreba te muško ženske odnose gledat ko na bojno polje
meni je nekak lakše s njima od kad sam postala majka muškom djetetu
nekak i razmem i sve sam više na njihovoj strani
žene znaju bit tak naporne zločeste i zavidne kak muškarac nikad nemre jer nije tak prepreden, prepredenost je čistokrvna ženska osobina

Pa o tome i pišem, da ti odnosi nisu bitka, ali njima baš TREBA trijumf! I dok su postojali društveni običaji koje su morali proći (nešto poput inicijacije u vezu), mogli su taj osjećaj steći bez ponižavanja žene. Sad im je gadno. A i nama. (A ovo za muško dijete... donekle kužim: otvorila sam si muški profil. Dakle - ajmeeeeeeeeeeeeeeeee!)

ma sva si vražja mogle bi ti i ja na kavu svašta bi ja od tebe mogla naučit

čuj htjele smo emancipaciju i dobile je i sad smo premorene a oni su ugroženi

Pa možemo na kavu, sredimo to na pvt :-))